Marelica potječe iz sjeveroistočne Kine, odakle se proširila dalje u svijet. Stablo marelice dospijeva u rod nakon 3 - 4 godine i na pažljivo odabranim terenima redovito i obilno rode. Otpornija je na biljne bolesti i štetnike od većine drugih voćnih vrsta, pa joj je zaštita jeftinija.
Plodovi rano dozrijevaju (lipanj, srpanj) i na tržištu postižu visoku cijenu. Bogati su šećerima, organskim kiselinama, vitaminima i mineralnim tvarima. Marelica se u Hrvatskoj bere od lipnja do kraja srpnja. Najčešće je to ručna berba. Svježi plodovi marelice cijenjeni su kao stolno voće, a i kao sirovina za preradu u raznovrsne prerađevine (sokove, džemove, pekmeze, kompote itd.). Osim toga, plodovi se suše, a i prerađuju u rakiju izvanredne kvalitete.
Tijekom dubokoga zimskog mirovanja, stablo marelice može izdržati i do -25 °C s manjim oštećenjem, dok u vrijeme prisilnoga zimskog mirovanja temperature od -18 °C mogu prouzročiti velike štete. Razdoblje od desetak toplijih dana, nakon zimskog mirovanja, može izazvati kretanje sokova u voćki. Uslijedi li naglo zahlađenje iza toga, dolazi do smrzavanja staničnog soka u provodnim tkivima voćke, što može biti vrlo štetno te uzrokovati potpuno smrzavanje voćke.
Za stablo marelice se smatra da je prilično otporno prema suši, pa po toj otpornosti dolazi odmah iza badema. Zbog toga je proširena u aridnom i semiaridnom području (sušnija područja), ali na dubokim tlima koja dobro gospodare vodom.
