Romualdova špilja ime dobiva po sv. Romualdu pustinjaku koji je, kako legenda kaže, tu i živio. Do 1942. u znak sjećanja na njegov skromni život u pećini su se priređivale svečane procesije.

Nakon uskog ulaza u pećini se nastavlja vijugav hodnik dug 105 m koji se na mjestima i širi, tako tvoreći 7 većih prostorija, ali bez naočitih pećinskih ukrasa.

Danas je Romualdova špilja zaštićena kao fenomen krša, ali i stanište kolonije velikog šišmiša (Myotis myotis), ugrožene i zakonom zaštićene vrste. Romualdova špilja formirala se već prije 20000 godina, s nataloženim sedimentima, a neki od njih i danas imaju veliku paleontološku vrijednost. U špilji je pronađeno veliko mnoštvo životinjski ostataka, a među njima svakako su najzanimljivija onih davno izumrlih životinja kao što je špiljski medvjed, lav, leopard i špiljska hijena. Osim životinja pronađeni su i ostaci pračovjeka, od njegovih artefakata kao što su šila i strugala, do zuba kutnjaka djeteta što je ujedno i najstariji ostatak pračovjeka koji je pronađen u Istri.

Uz stručno vodstvo Romualdova špilja otvorena je za razgledavanje.