Planinska jarebika, nazivaju je još i planinska
oskoruša, obična jarebika, (lat.Sorbus aucuparia), ima široko
područje rasta, pa je tako nalazimo od zapadne Azije do skoro
cijeloj Europe, a dolazi i do Islanda. U Hrvatskoj je autohtona
vrsta. Bjelogorična vrsta drveća iz porodice
Rosaceae. Srednje je visoko drvo koje raste do 15
m.
Nema je samo u južnim predjelima Španjolske i Grčke te u
dijelovima Panonske nizine.
Planinska jarebika ima plod koji je jestiv kada
se preradi, ali sirovi su opori, gorki i trpki, a uzeti u velikim
količinama, mogu djelovati otrovno.
Pri branju jarebikinih plodova, najbolje je odrezati cijele
štitove. Berbu treba odgoditi do prvih mrazeva, kada plodovi
sadrže više šećera, do 7%.
Drvo jarebike upotrebljavalo se u kotlarstvu i rezbarstvu, a
koristi se i u hortikulturi.
Kora stabla planinske jarebike debela je oko 5 cm, srebrnosiva je
i glatka, sjajna, a kasnije uzdužno je ispucala i potamni.
Planinska jarebika cvate u svibnju ili lipnju.
Ptice se hrane njezinim plodovima te tako raznose sjemenke. Dok svježe bobe nisu za jelo, prerađene u marmelade, kompote, kaše, sokove, lijekove i rakiju su izvrsne.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!