Planinska jarebika, nazivaju je još i planinska oskoruša, obična jarebika, (lat.Sorbus aucuparia),​ ima široko područje rasta, pa je tako nalazimo od zapadne Azije do skoro cijeloj Europe, a dolazi i do Islanda. U Hrvatskoj je autohtona vrsta. Bjelogorična vrsta drveća iz porodice Rosaceae. Srednje je visoko drvo koje raste do 15 m. Nema je samo u južnim predjelima Španjolske i Grčke te u dijelovima Panonske nizine. ​

Planinska jarebika ima plod koji je jestiv kada se preradi, ali sirovi su opori, gorki i trpki, a uzeti u velikim količinama, mogu djelovati otrovno.  Pri branju jarebikinih plodova, najbolje je odrezati cijele štitove. Berbu treba odgoditi do prvih mrazeva, kada plodovi sadrže više šećera, do 7%.

Drvo jarebike upotrebljavalo se u kotlarstvu i rezbarstvu, a koristi se i u hortikulturi. Kora stabla planinske jarebike debela je oko 5 cm, srebrnosiva je i glatka, sjajna, a kasnije uzdužno je ispucala i potamni. Planinska jarebika cvate u svibnju ili lipnju.

Ptice se hrane njezinim plodovima te tako raznose sjemenke. Dok svježe bobe nisu za jelo, prerađene u marmelade, kompote, kaše, sokove, lijekove i rakiju su izvrsne.

Čitaj, prati i komen tiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!