Sorte krušaka međusobno razlikujemo po boji, obliku, konzistenciji, te okusu, mirisu i aromi. Prilikom kupnje naš odabir ovisi od vanjskih karakteristika, odnosno izgleda ploda, a tek pri konzumaciji osjećamo konzistenciju, okus, miris i aromu.

Navesti ćemo neke sorte krušaka od kojih su pojedine i posebno stare sorte.  Popis starih sorti krušaka: ječmenka, jagodnjača, tepka, petrovka, citronka, zimka, kaluđerka i kruška abata. Ovdje govorimo o staroj sorti sadnice kruške – ječmenka.

Nalazimo ih kao pojedinačna stabla po seoskim vrtovima ili pak u manjim zasadima.  Smatra se da su nepoznatog porijekla, odnosno da su donesene premještanjem stanovništva. Kruška ječmenka prilagodila se našim uvjetima i stekla je neke nove osobine, dok su neke ipak ostale nepromijenjene.

Sakupljanje kruške ječmenke počinje u vrijeme kada se žanje ječam, pa je otud došao i njezin naziv.

Po nekim istraživanjima neke stare sorte su čak i nastale u našim krajevima. Pogodna je za sadnju oko kuća u dvorištima. Dozrijeva polovicom lipnja. U to vrijeme plodovi kruške počinju otpadati pa sakupljanje traje i do tri tjedna. 

Imaju vrlo bujno stablo i razgranatu krošnju. Dobrog je prinosa. Vrlo je otporna na bolesti i niske temperature.  Kruška ječmenka ima sitan plod žute boje prekriven blago crvenom bojom, prijatnog ukusa i arome. Meso ove sorte kruške je sočno, smećkaste unutrašnjosti, vrlo je ukusno i specifične arome. Stoga se koristi za proizvodnju rakije nježnih nota i prijatne arome.  Kora joj je sjajna i zlatnožuta. Kruška ječmenka rađa redovito i obilno. Koristi se i industriji i u svežem stanju. Ne preporučuje se skladištenje i čuvanje jer plodovi brzo počinju da trule.

Kruška ječmenka se u davna vremena uzgajala skoro na svakom imanju dok je danas uspjeh ako pronađemo poneko stablo. Spada u najstarije sorte krušaka kod nas.

Čitaj, prati i komen tiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!