Dvorežnjasti ginko (Ginkgo biloba) je zaista jedna od rijetkih i posebnih vrsta drveta, bilo da je riječ o njegovu izgledu, njegovoj bogatoj povijesti ili pak o sezonskim posebnostima. To je jedno od rijetkih stabala u kojima su uživali dinosauri u davna vremena. Od tada dvorežnjasti ginko gotovo da nije promijenilo izgled pa i dalje plijeni osebujnošću.

Dvorežnjasti ginko je predstavnik porodice Ginkoaceae, na žalost jedini, koji je opstao još iz doba mezozoika.  Ginko je listopadna golosjemenjača što ga, na čuđenje mnogih, svrstava među četinjače. Porijeklom je iz Kine, u Europu je stigao iz Japana. 

Budističko vjerovanje ga drži za sveto stablo pa je od davnina sađen uz hramove u Kini i Japanu. 

U Europi je najstarije ginko drvo, za koje postoje podaci, zasađeno je 1761. u Kew Gardensu u Engleskoj, a još i danas je u odličnoj kondiciji.

Dvorežnjasti ginko može narasti i do 30-ak metara, a krošnja dosegne promjer veći od 10 metara. U idealnim uvjetima može godišnje porasti najviše 90 cm. Nije podložan bolestima, a niti insekti ga ne napadaju.

Mlado stablo ginka "nestašna" je izgleda s nepravilnim rasporedom grana i jednim središnjim deblom, no s godinama ginko poprima puniji oblik krošnje i često gubi središnje deblo te se oblikuje nekoliko usporednih vertikalnih debla koji tada ginku daju karakterističan izgled razvedene krošnje.