Studija iz pedijatrije tvrdi da majke imaju veću verbalnu interakciju s kćerima negoli sa sinovima dok studija tima britanskih istraživača otkriva da španjolske majke više koriste emocionalne riječi i emocionalne teme kada govore sa svojim četverogodišnjim kćerima negoli sa svojim sinovima. Ista je studija ustvrdila i da kćeri češće očevima govore o svojim emocijama kada prepričavaju događaje iz prošlosti doli njihovi sinovi. Tijekom tih razgovora očevi također češće koriste emocionalne riječi s kćerima negoli sa sinovima.

Studija je Sveučilišta Emory otkrila da očevi više pjevaju i smiju se svojim kćerima te da u interakciji s njima koriste više analitički rječnik kao i to da kćerima prije priznaju da su tužni. Znanstvenici u tome ujedno vide i razlog boljeg školskog uspjeha kod djevojka.

Jedna je studija utvrdila da roditelji različito razgovaraju sa sinovima, nego sa kćerima, odnosno da četiri puta češće djevojčicama govore da budu oprezne. Ista se studija poziva i na prethodno istraživanje koje tvrdi da roditelji nakon penjanja djece na drvo sinovima daju upute za silazak dok kćerima detaljno objašnjavaju kako sići.

Michael Kimmel u knjizi 'Manhood in America' tvrdi da "muškarci društvene znanosti smatraju feminizirajućima" što je pogotovo vidljivo na satovima književnosti, tvrdi bivši profesor engleskog jezika Andrew Reiner, kada se dječaci međusobno ismijavaju ukoliko se među njima nađe zanesenjak poezijom. Na stručnu se literaturu s druge strane gleda kao na neugrožavajuću kada je u pitanju muškost.

Ali ukoliko pogledamo značajne pisce tijekom povijesti je li moguće da se muškarci rađaju emocionalno osjetljiviji, nego žene? Tri je desetljeća istraživanje Edwarda Tronicka pokušalo istražiti poveznicu između dojenčadi i njihovih majki. Ustvrdili su da majke više paze na mušku djecu, nego na žensku jer je sinovima potrebna veća kontrola njihovih osjećaja.

Judy Chu, biologinja, provela je dvogodišnju studiju četverogodišnjih i petogodišnjih dječaka i otkrila da su podjednako dobri u čitanju tuđih emocija kao i djevojčice i da podjednako dobro stvaraju bliska prijateljstva. U svojoj je knjizi 'When Boys Become Boys' zaključila da dječaci jednom kada stupe u prvi razred svoju empatiju zamjenjuju naučenim stoicizmom i većom emocionalnom distancom od prijatelja.

Harvardska psihologinja Susan David smatra da "istraživanja pokazuju da ljudi koji zatomljuju emocije imaju manju otpornost i slabije emocionalno zdravlje" te da bi trebali dopustiti dječacima da proživljavaju osjećaje bez osude jer "osjećaji nisu ni dobri ni loši. Njihovi osjećaji nisu iznad njih. Oni nisu nešto čega se treba bojati."

Međutim, u moru studija koje tvrde kako su dječaci emotivno zakinuti zbog kućnoga odgoja pojavila se i kanadska studija koja je otkrila da studentice smatraju privlačnijim muškarce koje koriste kratke rečenice i koji manje govore.

Izvor: New York Times