Bunar, cugati, drot, kinta, murja, papci ili treba - riječi su šatrovačkog jezika iz mitrovičke i lepoglavske kaznionice starog najmanje stotinu godina, koje se u istome ili sličnome značenju koriste u suvremenom hrvatskom i zagrebačkom slengu.
To je dio zaključne tvrdnje članka Ivana Markovića, objavljena u novom broju znanstvenog časopisa "Filologija", u kojom on nalazi da se, suprotno uvriježenom mišljenju, žargon ne mijenja tako brzo.
Neformalno i kolokvijalno
Autor analizira u kroatistici dosada nepoznat rad pravnika Mate Malinara o šatrovačkome jeziku kaznionice u Mitrovici iz 1912. i bilješke Franje Seiferta iz kaznionice u Lepoglavi, također iz 1912., čime sustavno istraživanje supstandardnih hrvatskih varijeteta pomiče tridesetak godina dalje u prošlost od rada Josipa Hamma iz 1939–1940.
Nasuprot uvriježenoj predodžbi da je sleng izrazito promjenljiv, postoji nemalen broj leksema koji su u istome ili sličnome značenju ostali dio hrvatskoga, upravo zagrebačkoga slenga do danas, smatra Marković.
Žargon je u širem smislu također neformalan i uglavnom kolokvijalan varijetet kojim se u komunikaciji i radi identifikacije služi neka društvena skupina, koja može biti strukovna, dobna, svjetonazorska, određena staležno, tj. društvenim statusom, interesno, načinom života, najzad teritorijalno, objašnjava se.
Šatrovački nekad i sad
U kaznionicama je 1912. bunar bio "džep", cinkovati "tužiti", cugati "piti", dići, dignuti "ukrasti", drot "stražar", firovati "voditi", frajer "neznalica", gepiti "ukrasti", glavica "stotinjarka", a gnjavati "spavati".
Također, kinta je "forinta", klinka "djevojka ili prostitutka", kvrga "godina", levat "čovjek ili gospodin", a lisice "lanci". Riječ murja znači "zatvor", njupati "jesti", papci su "cipele", pljugati "pušiti", som "hiljadarka", trava "duhan", treba "udana žena", zgotiviti "pripraviti", itd.
Marković, jezikoslovac s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, pozvao je domaću filologiju da se više posveti deskripciji i razumijevanju jezičnih slojeva raznorodnih tekstova pisanih na standardnome hrvatskom, a ne da, kako kaže, vječito robuje predodžbama stvorenima na temelju nekoliko normativnih, preskriptivnih radova izrazito sužene perspektive, ma koliko oni svojedobno utjecajni bili.
