FOTO: /

Dvina i Stefany zalutale na početku puta

Dvojca bez kormilara, Dvina Meler i Stefany Hohnjec, započele su s upoznavanjem opasne i nepredvidljive Afrike. Na samom početku, noćna vožnja rezultirala je skretanjem s puta.

19.1.2011.
18:26
VOYO logo

Kad sam Tei iz turističke agencije rekla da nam prvo i zapravo jedino unaprijed dogovoreno noćenje na našoj ekspediciji Od Sahare do džungle sredi u Barceloni, mislila je da se šalimo.

'Kaj ste vi lude? Pa od Zagreba do Barcelone ima 1600 kilometara! Kak' mislite u jednom potezu prevaliti sav taj put?!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

arti-201012170382006 Znam da zvuči suludo, ali zapravo nije nikakav bed. Plan je bio voziti cijelu noć, raditi sitne pauze i mijenjati se za upravljačem.

Prvotno smo zamislile da krenemo rano ujutro kako bi imale cijeli dan u Barceloni, ali uspjele smo startati tek navečer jer se taj dan nakupilo stotine stvari koje je još trebalo obaviti. Kilometri na autocesti su prolazili monotono, a jedina prava akcija je bila stanka na nekoj od bezbrojnih pumpi usput.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Iako je ovo već naše treće zajedničko putovanje, bile smo jako uzbuđene jer nikad nismo išle na ovako zahtjevan put svojim vozilom. Šatore, kutiju s lijekovima, nešto konzerva hrane i ostale prijeko potrebne stvari, lako smo spakirale u naš putujući dom.

Sljedećih 45 dana upravo će ovaj terenac biti svjedokom svih naših zgoda i nezgoda na 20 000 kilometara dugom putu kroz zapadnu Afriku. Cilj je jasan; iz Zagreba preko Gibraltara skroz do Gvineje Bissau i natrag.

Naravno, uz obilazak mnogih lokaliteta država kroz koje ćemo prolaziti na putu. Zvuči nemoguće? Dokazat ćemo vam da nije.

Prva dionica uspješno je odrađena i nakon cijele noći i dana gotovo neprekidne vožnje, dolazimo u Barcu. Mrtve umorne koristimo ovu stanku samo za prespavati što je prava šteta, ali cilj je jasno definiran tako da će Barca morati pričekati naš povratak doma.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Došli smo do Španjolske, ali Gibraltar je još poprilično daleko, iako se tako ne doima na karti. Sad je vožnja već postala rutina. Nenaviknute na španjolske oznake na autocesti uspijele smo zalutati u neki zabiti kutak pirenejskog poluotoka.

Tako se barem nama činilo u tamnoj noći. Stefany me budi u 2 ujutro pokazujući na kartu i ne shvaćajući gdje je skrenula krivo. Stajemo na nekoj seoskoj pumpi koja je na sreću radila i tamo aktiviramo pomoćno sredstvo - GPS!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Iako je u pomoć doskočio i noćni radnik na pumpi, bilo je jasno gdje je najkraći put povratka na 'autopistu'. Nema problema. Polako se dani i nazire se poluotok Gibraltar.

Ekspresno uskačemo na trajekt i, čini se, još brže, pristajemo na afričko tlo. Vožnja trajektom od Gibraltara do Tangira trajala je samo 45 minuta. Čini se iznenađujuće malo onima koji ne znaju da se Crni kontinent nalazi svega 12 kilometara od španjolske obale.

Ljubazni marokanski carinici brzinskom kontrolom putovnica i dokumenata za auto, bez puno tlake i sa smješkom, na najljepši mogući način poželjeli su nam dobrodošlicu. Zaputili smo se prema Fesu, fascinantnom marokanskom gradu čija medina danas slovi kao najveći živući islamski srednjovjekovni grad na svijetu...

Vezani članak:

arti-201012170382006

Tekst se nastavlja ispod oglasa
bomba
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo