U studenom 1922. godine Howard Carter otkrio je grobnicu praktički nepoznatog faraona čije je ime, Tutankamon, uskoro postalo tako poznato i slavno da je zasjenilo imena drugih faraona.
Bilo je to jedno od najvećih otkrića ikad, a onda su uslijedile neobjašnjive smrti: Je li za sve krivo jezivo prokletstvo?
U trenutku ovog otkrića Dolina kraljeva se, s arheološkog stajališta, smatrala za mjesto gdje se više ne može nešto značajno otkriti. Međutim, silna upornost Howarda Cartera srećom se isplatila. Vođen otkrićem nekoliko predmeta što su nosili Tutankamonovo ime, Carter je vjerovao da kralj mora još ležati negdje u dolini u nekoj neotkrivenoj grobnici.
Poslije mnogo godina frustrirajućih radova u dolini, konačno su se pokazale stepenice 4. studenog 1922. godine, točno nasuprot sjeverne strane ulaza u grobnicu Ramzesa VI. Sljedeći dan stepenice su bile očišćene i ukazala su se vrata s pečatima drevnih čuvara Doline kraljeva.
Upravo je taj pečat, i dalje netaknut, potaknuo najviše uzbuđenja jer je ukazivao da bi arheolozi po prvi puta mogli ući u netaknutu grobnicu faraona. I bili su u pravu - iza vrata ležalo je neslućeno bogatstvo , 6 zaprega, 4 ceremonijalna kreveta, 130 štapova te ogromna količina ogrlica i drugog nakita. U pogrebnoj dvorani je Carter pronašao 4 škrinje, položene jedna unutar druge a unutar zadnje se nalazio kameni sarkofag s 3 antropoidna sarkofaga, također položena jedan unutar drugog.
Posljednji je bio od čistog zlata, a unutar njega se nalazila faraonova mumija koja je na sebi nosila znamenitu zlatnu masku, a sve je to bilo u kovčegu od čistog zlata koji je sam imao preko 110 kg. Ukupan sadržaj ležao je u još dva veća drvena kovčega koji su i sami bili obloženi zlatom i briljantima. Konačno, krasan sarkofag od crvenog kvarca služio je za smještaj toga svega. U cijeloj grobnici bilo je preko 3500 predmeta, uglavnom od čistog zlata.
S obzirom na to da je Tutankamon gotovo nepoznat vladar koji se jedva spominje u egipatskim spisima, pokopan uz toliko bogatstvo, može se samo pretpostaviti kakvo bogatstvo je ležalo uz znamenite faraone.
Tutankamon ne samo da je vladao kratko nego je bio na čelu Egipta u prilično kaotičnom dobu. Njegov otac Amenofis IV., poznatiji kao Ekhnaton zajedno s glasovitom kraljicom Nefertiti, uveo je monoteizam u Egipat. Nakon smrti Ekhnatona, vlast su u turbulentnim vremenima tijekom dvije godine preuzela još dvoje slabo poznatih faraona prije nego što je na tron zasjeo Tutankamon, sin Ekhnatona i njegove sporedne žene.
Postao je faraon kada mu je bilo samo 9 godina, a već tako mlad bio je oženjen sa svojom starijom polusestrom Ankhesenamun. Mladi Tutankamon bio je samo marioneta u rukama svećenstva, kojemu je glavni cilj bio povratak stare politeističke religije. U njegovim odlukama najveću je ulogu imao Ay (svećenik, vezir, te prvi ministar). Uskoro je vraćena stara religija.
No politički kaos i mlada dob nisu bili jedini razlozi Tutankamonove slabosti. Neka istraživanja mumije ukazuju na to da je faraon umro od posljedica nekog nesretnog slučaja, ali to nije jasno dokazano. Sigurno je, međutim, da je mladi faraon za života bio prilično slabunjav. Već prije nekoliko godina je jedan međunarodni znanstveni tim ustanovio da je bolovao od teške bolesti kostiju i malarije, kao i od genetskih deformacija poput rascjepa nepca i zgrčenog stopala. Umro je sa samo 18 godina.
Iako je bio relativno beznačajan vladar, otkriće grobnice dječaka-kralja svrstalo ga je među najpoznatije faraone, a tome su pridonijele i priče o Tutankamonovom prokletstvu, kojim je zaštitio svoj grob od uljeza. Nedugo nakon otvaranja komora, Carterov nalogodavac, Lord Carnavon, je umro, a uslijedile su i druge misteriozne smrti u okruženju arheologa. To je potaklo pravu medijsku histeriju, mada je sam Carter te legende o „faraonovom prokletstvu" nazvao „potpunom glupošću".
Iako je prilično beznačajan vladar, zbog otkrivenog blaga postao je jedan od najpoznatijih vladara, a mnogi su bili uvjereni da je to blago došlo i s jezivom cijenom