Od početka posljednjeg desetljeća u dvadesetom stoljeću naglašeno se postavlja pitanje o muškom i muževnom. Preokreti u društvu, promjene obrazaca ponašanja i odnosa u obitelji, školski (ne)uspjeh, veća nezaposlenost, rast nasilja… Sve je to dovelo do zbunjenosti i zabrinutosti kako pojedinca, tako i društva.
Dječak, mladić, muškarac – čiji je danas dan?
A kakvim se prepoznaje ono što društvo traži od muškog – od dječaka, mladića, momka muškarca? To se često doživljava kao suprotstavljeno, sukobljeno. S jedne strane, tradiconalistički patrijarhalni zahtjev za snagom i odlučnošću. S druge, ne tako revolucionaran, ali podosta drukčiji – naputak o empatiji i suradnji. A stalan zahtjev za racionalnost i čvrstoću može stvoriti strahove da će javna slika pokazati slabost i oklijevanje – što se tradicionalno smatra „suprotnim“ od muškog – ženskim!
U takvom društvenom ozračju lako se postane dezorijentiran: izostanak jasnoće kriterija otvara mjesto za nesigurnost. Stalno se postavlja pitanje tko sam i kakav trebam biti na koje se ne dobiva zadovoljavajući odgovor. Tu nastaju krize identiteta. Nerijetko takve okolnosti utječu na razvoj i ponašanje pa dovode do nedostatka samopoštovanje, agresije i rizičnog ponašanja.
Jesam li koji jesam?
Jedan model traži jedno, drugi drugo. Tu lako dođe do podvojenosti privatne osobe i javne osobe nekog pojedinca. U privatnom prostoru osobni doživljaj samog sebe može biti znatno različit od društvene, javne percepcije muškog. No, ako za kvalitetno promišljanje nedostaju kritički aparati potpore izražavanju čuvstava i promišljanju identiteta, pojedincu se javlja osjećaj nemoći da se osobno ili iz privatnosti nosi s tim zahtjevima postavljenima u javnosti. Stoga privatno može postati mjesto tjeskobe i strahova.
Razumijevanje te podvojenosti između osobnog u privatnosti i osobnog u javnosti olakšava razumijevanje unutarnjih pritisaka pod utjecajem vanjskih koje pojedinac mora razriješiti pri pokušaju da odgovori koliko su spolna i rodna identificiranja uopće važna za njegov identitet.
Što se nudi izvana
Prvi „muški“ pokreti počeli su se javljati kao pokreti suprotstavljeni ženskim pokretima za emancipaciju. Ipak, do kraja šezdesetih godina dvadesetog stoljeća pojavili su se i muški pokreti drukčije orijentacije. Stoga se mogu grubo razvrstati u dvije skupine.
U prvu spadaju oni pokreti koji se zalažu za pojedinca te su usmjereni na ravnopravnost individualnih osoba i njihovih identiteta. Promiču ravnopravnost spolova i rodova.
Drugu čine više ili manje naglašeno protuženski (antifeministički) pokreti; u njihovim se nazivima najčešće nađe fraza „za muška prava“. Većinom tvrde kako je društvo feminizirano, a muškarci diskriminirani, potlačeni. Stoga se protive feminizmu i emancipaciji žene te zagovaraju održanje ili ponovno uvođenje patrijarhalnog rodnog poretka s tradicionalističkom rodnom ideologijom koja binarno i izvana rodove pripisuje društveno konstruiranim spolovima. Time nameće unaprijed određene uloge i obrasce ponašanja izričito zabranjujući izgradnju tog dijela pojedinčevog identiteta iznutra.
Dakako, postoje i međuutjecaji tako strogo razdijeljenih skupina pokreta, a neki su od tih utjecaja i pozitivni. Primjerice, naglašen zahtjev za preuzimanjem uloge oca kao muškog prava, uz kvalitetnu provedbu, omogućuje ženama slobodniji izlaz na tržište rada.
Dan muškaraca i njegov smisao
1909. godine, na obljetnicu štrajka tekstilnih radnica, počeo se obilježavati Dan žena. Ujedinjeni su ga narodi proglasili međunarodnim danom u Godini žene 1975. Prvi su se glasovi o uspostavi dana muškaraca javili 1969. godine. Otada su se nastavili povremeno javljati, ponajčešće u obliku pitanja – zašto takav dan ne postoji. Pokušaji nisu uspijevali prijeći u tradiciju. Nije to uspjelo ni u Sjedinjenim Državama ni u Australiji početkom devedesetih. Tek na Malti, a od 1994. stalno, Dan se počinje obilježavati u veljači. Naknadno se ta inicijativa pridružila kasnijoj, ali raširenijoj inicijativi obilježavanja Dana muškaraca 19. studenoga.
Ta druga uspostava počela je na samom kraju dvadesetog stoljeća, 1999. u Trinidadu i Tobagu. Pokretač je bio povjesničar Jerome Teelucksingh koji je istaknuo da bi Međunarodni dan muškaraca (IMD – International Men's Day) mogao postati svjetski posrednik u iscjeljenju našeg svijeta.
Glavni su ciljevi naznačeni u Šest stupova Međunarodnog dana muškaraca:
1. Promicanje pozitivnih muških uzora iz svakodnevice, iz radničke klase, koji žive pošteno i dostojanstveno, a ne samo filmskih zvijezda i sportaša;
2. Davanje na važnosti pozitivnom muškom prinosu društvu, zajednici, obitelji, braku, brizi za djecu i okolišu;
3. Usmjeravanje na muško zdravlje te mušku fizičku, duševnu, čuvstvenu i društvenu dobrobit;
4. Upozoravanje na pravno-zakonsku i društvenu diskriminaciju muških, napose na području socijalnih usluga te društvenih stavova i očekivanja;
5. Unapređivanje odnosa među spolovima i promicanje ravnopravnosti spolova;
6. Izgradnja sigurnijeg i boljeg svijeta u kojem ljudi mogu biti sigurni i razvijati se do posvemašnjeg vlastitog ispunjenja
Dan među narodima
U proteklih se četvrt stoljeća ta misao proširila svijetom. Organizacija ujedinjenih naroda, doduše, zasad još nije uvrstila taj dan među događaje koje formalno obilježava.No Svjetska zdravstvena organizacija kao agencija OUN-a povodom ovog dana provodi akcije radi ravnopravnosti u liječenju, a UNHCR je otvoren suradnji s IMD-om.
Europska unija također nije uvela Dan muškaraca u svoj kalendar. Pa ipak, Eurofond (agencija EU-a za potporu institucijama EU-a, vladama zemalja članica, poslodavcima, sindikatima i nevladinom sektoru na području stvaranja društvenih i radnih politika) ističe taj dan kao važnu smjernicu na putu prema ravnopravnosti. Na stranici Vijeća Europe , uz navode o počecima u Trinidadu i Tobagu, o jednakim ciljevima koje ističe IMD te o potpori UN-a, stoji pak da se Međunarodni dan muškaraca obilježava 3. studenoga.
Od domaćih institucija, o današnjem se danu oglašuje jedino Državni zavod za statistiku. Ususret Međunarodnom danu muškaraca ove su godine objavili kako neke muške stvari stoje kod nas. Dakako, i mnoge medijske, kulturne i trgovačke kuće te društvene mreže posvećuju pozornost ovome danu. Pojedine nevladine udruge provode programe i radionice prema načelima IMD-ja.
Diljem svijeta, Međunarodni se dan muškaraca obilježava u 80-ak zemalja. U nekima ga je potvrdio parlament, u nekima se spominje neformalno. Nevladine udruge koje su usmjerene drugim muškim pitanjima u društvu, baš kao i one posvećene ravnopravnosti spolova i rodova, učestalo uz Dan muškaraca provode aktivnosti koje promiču pozitivne vrijednosti istaknute u ciljevima ovog dana.
Ovogodišnji je moto Međunarodnog dana muškaraca posvećen prvom od glavnih ciljeva – promicanju pozitivnih muških uzora. Svima koji taj pozitivan uzor nalaze prema Šest stupova želimo sretan Međunarodni dan muškaraca.
Net.hr svakodnevno objavljuje mnoge važne i zanimljive sadržaje iz cijelog svijeta. A za nas ste među najvažnijima na svijetu upravo vi. Zato vas u mjesecu muškog zdravlja pozivamo da pratite naše objave i pridružite se osvještavanju muškog zdravlja šaljući nam slike svojih brkova.
Fotografije možete slati do 30. studenoga. S krajem mjeseca dolazi i kraj akcije osvještavanja, ali ne i kraj svijesti o važnosti zdravlja. Isto tako, ne mora to biti kraj vašim brkovima: ako vam se svide, zadržite ih. Ne morate obećati ništa o brkovima. Samo - čuvajte zdravlje!
Naša adresa netvijesti@rtl.hr otvorena je za vas do kraja studenog. Slanjem svoje fotografije pristajete na objavu na Net.hr-u uz ova pravila privatnosti i uvjete korištenja.
POGLEDAJTE VIDEO: Vozač ZET-a zaustavio BUS i pomogao čovjeku u kolicima
