Morski ježevi pripadaju razredu bodljikaša. Budući da su sferičnog oblika i često žive na dnu mora, mnogi ih smatraju biljkom, ali oni su zapravo beskralježnjaci. Morski ježevi postoje već 450 milijuna godina, što ih čini starijima od dinosaura.
Životni vijek morskog ježa ovisi o njegovoj vrsti, ali poznato je da žive između 20 i 200 godina, piše Bristol Aquarium.
Kako izgleda morski jež
Morski ježevi imaju karakterističan okrugli oblik tijela prekriven bodljama koje koriste za kretanje, zaštitu i hranjenje. Njihovo tijelo obavijeno je tvrdim oklopom, koji je sastavljen od kalcijeva karbonata i obložen bodljama koje služe kao obrana od predatora i omogućuju im pomicanje po morskom dnu.
Obično su vrlo svijetle boje i potpuno su prekriveni oštrim bodljama. Starije vrste imaju kraće, zdepaste bodlje, dok novije vrste imaju mnogo šiljastije bodlje i obično se prepoznaju kao moderni morski ježevi. Poput drugih bodljikaša, morski ježevi imaju unutarnji kostur koji je obično sfernog oblika. Također su vrlo slični morskoj zvijezdi.
Morski ježevi ne znaju plivati, ali imaju nožice za kretanje na dnu mora. Budući da ne znaju plivati, morski ježinci mogu se pronaći duž morskog dna gdje obično preferiraju koralje i stijene koji im pomažu u kretanju. Žive u morima i oceanima diljem svijeta, a neki žive u plićim ili dubljim vodama, ovisno o vrsti. Igraju ključnu ulogu u morskim ekosustavima, a njihova prehrana je važna za održavanje ravnoteže. Njihova sposobnost da se prilagode različitim izvorima hrane čini ih otpornima na promjene u okolišu.
Vrste morskih ježeva
Postoji nešto manje od 1000 različitih vrsta morskih ježeva, od kojih svaka ima svoje individualne karakteristike. Na primjer, morski jež Diadema jedna je od ekološki najvažnijih vrsta jer pomaže u očuvanju karipskih koraljnih grebena. Ova vrsta ima i bolji vid od ostalih morskih ježeva.
Na Jadranu živi oko 20 vrsta. Morski ježinac (Echinus esculentus) nalazi se u Sredozemnome moru, a kod nas je najčešći kuglasti ježinac (Echinusacutus, Echinus melo), ali i grimizni divojež (Spatangus purpureus).
Crveni morski jež
Crveni morski jež (Mesocentrotus franciscanus) je najveća vrsta poznata po svojoj veličini jer može doseći promjer od 18 centimetara. Njegova jarko crvena boja ne služi samo kao zaštita od predatora, već i kao upozorenje. Crveni morski jež igra važnu ulogu u ekosustavu jer se hrani algama i time sprječava njihovo prekomjerno razmnožavanje, čime održava ravnotežu u morskim staništima.
Prije se vjerovalo da crveni morski ježinci žive samo sedam do deset godina, no novija saznanja pokazuju da oni zapravo mogu živjeti i do 100 godina.
Ljubičasti morski jež
Ljubičasti morski jež (Strongylocentrotus purpuratus) nalazi se u Sredozemnom moru i istočnom Atlantskom oceanu. Često se može pronaći u Jadranskom moru, osobito na jugu.
Ova vrsta ježa poznata je po svojoj ljubičastoj boji koja je rezultat pigmenata u njihovom tijelu. Ljubičasti morski jež manji je od crvenog, ali je jednako važan za morski ekosustav. Njihove bodlje služe kao sklonište za male ribe i druge morske organizme, a jež se hrani algama.
Čime se hrani morski jež
Morski ježevi su pretežno biljojedi, iako se njihova prehrana može razlikovati ovisno o vrsti i dostupnosti hrane u njihovom staništu. Primarno se hrane morskim algama koje rastu na stjenovitom dnu i drugim površinama u moru. Koriste svoje snažne čeljusti, poznate kao Aristotelova svjetiljka, za struganje algi sa stijena.
Uz alge, morski ježevi također konzumiraju mikroorganizme, mrtve biljke i druge organske čestice. Neke vrste morskih ježeva hrane se koraljima i spužvama, osobito u područjima gdje su ove vrste plodnije. Ovakva prehrana može biti važna za održavanje ravnoteže u koraljnim grebenima. Kroz konzumaciju algi, morski ježevi pomažu u sprječavanju njihovog prekomjernog rasta, što može biti štetno za druge organizme poput koralja i morskih trava.
Jesu li opasni morski ježevi?
Morski ježevi mogu izgledati pomalo zastrašujuće sa svojim bodljama i najbolje bi bilo da ih ne dodirujete. Nisu agresivna stvorenja, ali mogu biti opasni ako dođe do kontakta s njihovim bodljama. Neke vrste imaju otrov u svojim bodljama. Cvjetni jež (Toxopneustes pileolus) je najotrovniji. Međutim, morski ježinci su vrlo pasivni i ozljede obično nastaju samo kada se plivač okrzne o bodlje ili slučajno stane na njih.
Bodlje morskih ježeva su vrlo oštre i lako mogu probiti kožu, što može izazvati bolne ubode. Ove bodlje su često krhke i mogu se slomiti unutar kože, što otežava njihovo uklanjanje. Neke vrste morskih ježeva imaju bodlje koje sadrže blage toksine. Ti toksini mogu uzrokovati crvenilo, oticanje, bol, i ponekad ozbiljnije reakcije poput mučnine ili vrtoglavice, ali rijetko su opasni po život.
Kako se zaštititi od uboda ježa?
Kada hodate po stjenovitom ili pješčanom morskim dnu, nosite cipele s debelim đonom kako biste se zaštitili od slučajnog gaženja ježeva.
Ne dirajte morske ježeve rukama. Oni obično žive na stjenovitim površinama i među algama pa budite pažljivi kada ronite ili plivate u njihovim staništima.
Ako vas ubode morski jež, odmah uklonite sve vidljive bodlje i dezinficirajte ranu. Potopite to područje u toplu vodu kako biste smanjili bol i upalu. Ako bodlje ostanu u koži ili se simptomi pogoršaju, potražite medicinsku pomoć.
Zanimljivosti o morskim ježevima
Neki morski ježevi mogu živjeti i do 100 godina, a njihova dugovječnost ovisi o staništu i prehrani. Imaju sposobnost regeneracije svojih bodlji, što im omogućuje oporavak od ozljeda.
Oni su važni biljojedi u morskom ekosustavu jer pomažu u kontroli rasta algi i pridonose zdravlju koraljnih grebena. Morski ježevi su važni u biološkim istraživanjima zbog svoje jednostavne genetike i sličnosti s ljudskim razvojnim procesima.
U nekim kulturama, ikra morskog ježa smatra se delikatesom i koristi se u kulinarstvu, posebice u japanskoj i mediteranskoj kuhinji.
