Pričala sam nekidan s prijateljicom o tome da bih htjela kupiti novi kaput. Niti sam ga pretraživala na internetu, niti sam dotad šetala po dućanima u potrazi za njim, a sutradan su mi na mobitelu počele iskakati reklame o kaputima na sniženju. Kako je to moguće? Imam osjećaj kao da me netko uhodi'.
Riječi su to čitateljice Šibenskog portala koja je htjela ostati anonimna, ali ju zanima odgovor na pitanje, jer nije ona prva ni posljednja kojoj se takva situacija dogodila. Šibenski haker Denis Periša objasnio je kako oglašivači dolaze do potencijalne publike i odgovorio na pitanje žene iz teksta: uhode li nas?
"Sve informacije iz bilo kakvih vaših razgovora, pretraživanja ili aplikacija, čak i dejting aplikacija, kasnije se obrađuju i prodaju. To je glavni izvor aplikacijama za koje vi mislite da su besplatne. Ništa nije besplatno", kaže Periša, ali objašnjava da mobiteli, ali ni drugi uređaji, ne prisluškuju naše razgovore.
Glas ne prisluškuju?
"To je kao deja-vu. Možda se ne sjećate, ali sigurno ste googlali ili je čak izletjelo negdje prije, a vi ste duže zadržali pogled na tom proizvodu ili kategoriji proizvoda", kaže haker i navodi razloge zbog kojih vjeruje da pametni telefoni i kompjuteri ne prisluškuju naš glas.
" Prvo, baterija bi vam se brzo potrošila, drugo, ugrijao bi se mobitel, i treće, osjetilo bi se previše potrošnje na podatkovnim megabajtima. Dakle, glasovno ne prisluškuju, ali prate sve što radite online. Sve se to akumulira i kasnije preprodava kao tržišni ‘tailored-add’. To je danas jednostavno tako i ne treba se bojati", tvrdi Denis Periša.
