Leonardo da Vinci možda je patio od strabizma, poremećaja pokretljivosti očiju, što je pridonijelo njegovom osjećaju za perspektivu, povećalo mu vidno polje i percepciju dubine, kažu britanski znanstvenici. 

Studija koju je vodio Christopher Tyler s londonskog sveučilišta usredotočila se na šest portreta i autoportreta talijanskoga renesansnog majstora - dvije slike, dvije skulpture i dva crteža. 

Oči likova vidljivih na tim djelima pokazuju "egzotropni oblik strabizma s kutom od 10,3 stupnjeva". Posebno je to dobro vidljivo na slikama "Salvator Mundi", "Sveti Ivan Krstitelj" i na slavnome crtežu "Vitruvijev čovjek". 

Strabizam je poremećaj položaja ili pokretljivosti očiju kod kojega oči nemaju zajednički smjer gledanja. Egzotropno je prema van (od srednje linije, lateralno) a ezotropno je prema unutra (prema nosu, medijalno).

Ljudi sa strabizmom često imaju monokularni umjesto binokularnog vida, što znači da oba oka koriste odvojeno, a to povećava vidno polje i percepciju dubine. 

"Postojanje egzotropije moglo je pridonijeti Da Vincijevoj iznimnoj sposobnosti da prikaže prostor na ravnome platnu", navodi se u studiji objavljenoj u časopisu JAMA Ophthalmology.

"Smatra se da je nekoliko velikih umjetnika, od Rembrandta i Degasa do Picassa, imalo strabizam. Izgleda da je i Da Vinci među njima", kazao je Tyler. 

"Taj je poremećaj za slikara zapravo 'zgodan' jer mu gledanje svijeta jednim okom omogućuje izravnu usporedbu s ravnim objektom koji slika", rekao je.  

Pročitajte još:

​​​ Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil! ​