Teško je procijeniti, ali neka okvirna krajnja procjena smrtnosti Černobilske katastrofe, direktne ili indirektne, mogla bi biti između 4000 i 90.000 ljudi.
Vasilij Ignatenko, jedan od prvih vatrogasaca koji su se odazvali na požar u nuklearki, patio je dva tjedna nakon eksplozije i polako umirao zbog radijacije.
(HBO)
Izlučivao je krv i sluznu stolicu više od 25 puta dnevno i kašljao dijelove vlastitih unutarnjih organa...
Tajni dosje: 10 godina znali su da će Černobil eksplodirati
Uzrok nesreće su nesiguran dizajn nuklearnog reaktora i ljudska pogreška, što je već poznato. Kako piše autor, u nekim okolnostima reaktori u Černobilu osjetljivi su na lančanu reakciju, što je isti proces koji se događa kao u srcu atomske bombe. U Lenjingradu je 1975. godine napravljena studija koja je pokazala kako nesreća nije samo mogućnost, već vjerojatnost, pa čak i u slučaju uobičajenih svakodnevnih zadataka. No više od desetljeća Sovjeti su takve pogreške u dizajnu držali u strogoj tajnosti. Ova kataklizma je zapravo nastala iz planske ekonomije i same komunističke birokracije, smatra autor. Katastrofu u Černobilu tako je bilo gotovo nemoguće izbjeći s obzirom na niz krivotvorenih statističkih podataka, nedovoljnu osobnu odgovornost, strah od iznošenja loših vijesti nadređenima, i niza privilegiranih članova komunističke partije uljuljkanih u svoju prividnu, ali snažnu moć.
(Screenshot: youtube)