'Sjednite, ja častim vožnjom'
Ovu priču je još 2015. prenio Večernji.hr:
'Novčanicom od sto kuna i deset kuna skupljenih od deset, dvadeset i pedeset lipa koje stanu u tri šake krenuli smo u ZET-ov autobus na najprometniju i po pritužbama građana najproblematičniju liniju – 268, koja prometuje od Velike Gorice do Zagreba i obrnuto. Svakodnevne pritužbe Pola je dvanaest. Osam minuta čekanja na stanici u Oreškovićevoj ulici bilo je dovoljno da se dočeka 268 prema gradu. – Dobar dan – pozdravlja me vozač kao jedinog putnika na stanici. Tražim kartu i spremna sam, baš kao i svi putnici, na žustru raspravu odbije li je prodati zbog novčanice od sto kuna. Jer bezobrazluk vozača, a u konačnici i izbacivanje iz autobusa zbog krupnih novčanica, ono je što gotovo svakodnevno doživljavaju putnici koji se voze na toj liniji.
– Kartu molim – tražim prilikom ulaska u autobus i pružam novčanicu od sto kuna. – Ovdje je vaša karta, a ovo je vaš ostatak novca. Izvolite – odgovorio mi je vozač bez ikakve namjere da me izbaci ili mi prigovori zbog novčanice. Snop iz kojega mi je uzvraćao ostatak imao je tek rijetke novčanice od 10 i 20 kuna, prevladavale su one od 50 i 100. U tome smo autobusu ostali sve do posljednje stanice stojeći točno pored vozača i promatrajući putnike koji su ulazili na sljedećim stanicama.
Na svakoj idućoj, vozač koji bi slobodnom procjenom mogao imati 50-ak godina pozdravljao je putnike prvi, bespogovorno naplaćivao karte i ponašao se baš onako kako bi to trebali svi vozači ZET-ovih autobusa – profesionalno.U popodnevnoj gužvi odlučili smo se na vožnju u obrnutom smjeru čekajući autobus na stanici "Lisinski". Kartu ću platiti – lipama. – Joj – bilo je sve što je izgovorio vozač kada je pogledao lipe. Novac iz kasice? – I to je novac – odgovaram – Pa da je bar po kunu. Nemam kamo s tim. Uđite, sjednite, častim vožnjom – kaže. Inzistiram da platim, no on se ne da. – Ne. Samo se vi vozite – kaže. Odlučujem još jednom probati u drugom autobusu i s drugim vozačem. U Novom Zagrebu čekam autobus. Ponavljam priču. Kartu plaćam lipama. – Taj je novac iz kasice? – pita vozač dok promatra lipe. Potvrđujem. – Vožnja je na moj račun. Ako dođe kontrola, pošaljite ih meni – kaže. Hoće li se tko od trojice vozača, baš kao što to čine putnici, požaliti na dežurni telefon i reći: "Jučer je neka s kilom željeza kupovala kartu"? Teško. A hoće li pokojeg bezobraznog vozača išta spriječiti da frustraciju iskali na putniku? Hoće, jedino i samo oštra sankcija poslodavca zbog prigovora putnika.'
(Foto: PIXSELL/Zeljko Lukunic)
