Najbolji vozač?
Jedan od takvih, najboljih, je i ZET – ovac Marijan, vozač kojeg su stanovnici Španskog upamtili zbog osmijeha i nekoliko lijepih riječi kojima ih je uveseljavao.
Svoje sjećanje na Marijana sa susjedima je za zagreb.info podijelio i Marko, nekadašnji stanovnik Španskog koji ovaj kvart, među ostalim, pamti i po ovom dragom ZET – ovcu.
'Odrastao sam u Španskom, svaku nedjelju bio sam u Španskom na misi, šetao placem Španskog … Ali nikada neću zaboraviti kako je predivno Špansko bilo kada je vani padao snijeg, noćna šetnja s djedom i bratom… nešto predivno što ostaje zauvijek u sjećanju … Bilo je to 1999. godine, išao sam u 5.A. razred OŠ Grofa Janka Draškovića kada sam ušao u ZET-ov autobus. Vozač ZET-ovog autobusa koji je vozio na toj relaciji poželio nam je dobro jutro, a na izlazu iz autobusa poželio nam je ugodan i lijep vikend.
Nakon toga, redovno sam se u školu vozio s njim, stajao sam bliže ulazu kako bi mogao pričati s njim. Kada bih kasnio na autobus vidio je da trčim te bi me pričekao.
Kada smo odselili u Varaždin, nakon 16 godina ponovno sam došao u Zagreb te posjetio svoj bivši kvart. Ušao u autobus, a vozio je upravo on – već ostario, ali lice se nikad ne zaboravlja . Ako ikad ponovno dođem u Špansko volio bih ponovno sresti najboljeg ZET-ovog vozača kojeg je Zagreb ikada imao', napisao je Marko s kojim su se složili i ostali stanovnici Španskog, izrazivši tugu jer Marijan više ne vozi na njihovoj realaciji.
(Foto: PIXSELL/Filip Kos)
Po snijegu i po ledu...
Priču prenosi Večernji.hr:
'Bio je onaj užasan snijeg prije par tjedana. Čekanje kod Lidla nije bilo manje od pola sata. Ljudi kao u sindikalnom restoranu. A onda je stao brzi 330 iz Velike Gorice, vozač je otvorio vrata i pustio ljude unutra. Nije kartu naplatio nikome. Svaka čast, majstore! Mislili smo da je valjda tako rekao Bandić, ipak se jedva ide gradom. Većina se “skinula” kod Muzeja suvremene umjetnosti, “sedmica” se pojavila brzo. Zajedno s kontrolorom.
Taj, pak, nije imao toliko razumijevanja, zapravo nije imao uopće. Temperatura, snijeg, promrzlost, nema to ništa veze, gdje je njegov plavi papirić. Koliko smo uštedjeli na karti od Otoka do MSU-a toliko smo sad i “popušili” do Velesajma. Ima nas svakakvih, ovoga snježna oluja i smrznuti obrazi u sedam navečer nisu previše zanimali. Zetovski je digitron uredno radio. Predan neki čovjek, radi i po takvom vremenu, a mogao je sjediti doma u toplome. Novozagrebačke tramvajske linije nastavljaju se na autobusnu 268 koja je već dugo tema novinskih članaka i društvenih mreža.
Ljute se ljudi na ZET-ovce jer otvaraju samo prednja vrata u autobusu, jer ih ne zanima koliko putnika ima na stanici, jer se kasni na posao, pa se svađaju, zatvaraju vrata pred nosom, sve je to ušlo u legendu. Kontrolorima je posao kontrolirati karte. Putnicima je zadatak da kartu imaju. Ako je nemaju, red je da je kupe ili da ih kontrolor tako uputi. Karta na ZET-ovim gradskim linijama stoji 10 kuna, nije malo, ali nije ni za poginuti. Jučerašnju su tramvajsku liniju 7 posjetili kontrolori.
Normalno ponašanje su putnici ispoštovali uredno ispričavajući se i kupujući kartu za tih 10 kuna. Imate li kartu? Nemam. Onda osobnu. Mogu li kupiti, trebao bi mi to ponuditi? OK, možeš. Osim što je bilo i onih kojima je i tih 10 kuna bilo previše. Nema gotovine, kaže. Imate li karticu, pitao je kontrolor, platite tako. Pa, kaj se može i karticom!? Joj, nemam sad baš tu... Dajte barem izađite, bio je odgovor. Barem je izašla. Nekako, dođe ti pravo da se odnekud pojavi i policajac.'
(Foto: Pixsell/Slavko Madzar)
Vraća vjeru u ljude
Vozač ZET-a D.J. svoju je simpatičnu priču nedavno podijelio s članovima Facebook grupe 'Zakaj volim Zagreb':
'Linija 146 Reljkovićeva - Jankomir... Stari bus, klime nema, sunce upržilo... Vodu sam već odavno popio, žedan, znojan i živčan radi gužve, dolazi mi putnik u Španskom i kaže: 'Amigo vidim da si žedan', i otvara ruksak i daje mi hladnu Colu. Još ima dobrih ljudi. Hvala ti dobri čovječe od srca. Da i mi ZET-ovci pohvalimo naše putnike!'
(Foto: PIXSELL/Tomislav Miletic)
Svaka čast ovom kontroloru
Jedna je Zagrepčanka još prošle godine pohvalila kontrolora kojeg je srela u tramvaju broj 5.
Njen status s Facebook stranice 'Zakaj volim Zagreb' prenosimo u cijelosti:
'Jednostavno ne mogu prešutjeti i ne pohvaliti današnjeg kontrolora u tramvaju broj 5 u 9.50 sati. Čovjek do mene ide iz bolnice na Jordanovcu i ispričava se kontroloru jer nema za kartu na što mu kontrolor daje kartu od pola sata BESPLATNO! Ostala sam u šoku jer se još do sada nisam srela s pristojnim i ljubaznim kontrolorima tako da ovom gospodinu kapa do poda!'
(Foto: PIXSELL/Patrik Macek)
Neznani junak koji radi i nakon završene smjene
Priču je prije nešto više od godinu dana prenio zagreb.info:
U kasnim večernjim satima, nakon utakmice, Marko se vraćao doma u Sesvete te zamalo nije stigao doma da nije bilo ZET-ovog vozača iz busa garažnog broja 201,
Marko je, naime, organizirao drugi ZET-ov autobus da dođe po putnike koji su zbog prenatrpanog autobusa 269 ostali na stanici, a junak večeri bio je ZET-ov vozač koji je odlučio odraditi vožnju tom linijom iako mu je smjena završila.
'Dakle, dolazim na stanicu Heinzelova u 22:50 i čekam tramvaj za Borongaj. Google kaže da tramvaj dolazi oko 22:53, već je 22:56, a tramvaja nema. U to doba u dijelu grada od Trga prema Borongaju nema gužve, ali rekoh si 'Provjerit ću na stranici ZET-a' i skužim da tramvaji ne voze prema Borongaju. Ok, na bus koji kreće u 23:15 u smjeru Sesvetskog Kraljevca moram stići, stoga odlučujem prijeći cestu i naći neki kućni broj pred koji bih si mogao pozvati taxi.
Taxi (zagrebački) dolazi za ravno minutu i čovjek me za 18kn vozi do Borongaja. Stižemo na Borongaj u 23:03, super, bus ide u 15. Dolazim do busa i standardno je prenatrpan, kako to biva nakon svake utakmice, a to je ujedno i posljednji bus u smjeru Sesvetskog Kraljevca s Borongaja (sljedeći je iz Dupca u 00:25, na koji ne stigneš zbog noćnih tramvaja koji tada izlaze van).
Bus je bio ok, no u jednom je trenutku kao stroj popustio jer smo prekoračili kilažu koju može podnijeti. Vozač nam tada govori da idemo van. S obzirom na to da se radi o posljednjem busu, nitko ne želi van, pa tako ni ja. Vozač zaista pokušava sve da osposobi autobus, ali ne ide. Na razglas govori kako moramo van jer nas je previše i da će se onda možda podići od zemlje.
Sve mi je to jasno. Ali, ne mogu ja šutjeti pa ga pitam ako izađemo hoće li doći drugi bus – jer ovo je situacija koju ZET već godinama nije u stanju predvidjeti – utakmica i zadnji polazak za Kraljevec. I on bi tako prije naučio i skopčao stvari.
Vozač mi bahato kaže da nema pojma hoće li doći i zove nekoga da kaže kako on ne može krenuti jer nas (putnika) je previše. Nakon par minuta iz autobusa izlazi 5-6 muškaraca, uključujući mene, i deseci žena (toliko o kavalirima i pristojnosti, oni sjede i ne mrdaju).
Vozač revoltirano izlazi van i pali cigaretu, i govori da mu nije jasno kako možemo (mi putnici) biti toliko glupi da ne kužimo. U međuvremenu ja zovem kontakt centar Zagrebačkog holdinga i javlja mi se čovjek koji shvaća situaciju i kaže da zove prometni centar i ljubazno sluša moju jadikovku.
Vozač ovog defektnog busa i dalje vani puši i buni se kako je netko otvorio vrata na 'pipac', i kako nije njegova dužnost to popravljati, te dodaje da će namjerno zvati servis neka oni to poprave (uvjeren sam da svaki vozač zna to zavrnuti-odvrnuti, jer i putnici to znaju, ali se ovdje radi o bahatluku). Uglavnom, on je vani i ništa.
Ja zovem prometnika koji je bahat jednako kao i vozač „defektnog“ 269 i kaže mi da on ništa ne može jer šefovi nisu tako predvidjeli (bitno da on prima plaću prometnika kojemu je zadaća pratiti stanje u prometu i mogućnosti pojedinih linija, radi se o prometniku za istok) i neuljudno mi poklapa slušalicu.
U međuvremenu zovem ponovno kontakt centar Zagrebačkog holdinga i javlja mi se ista osoba, jer je očito dežuran. On mi kaže da me moli da pričekam na liniji minutu i čovjek se nakon minute zaista javlja i veli: 'Gospon, evo, šaljemo bus iz garaže, strpite se, znate, semafori.
Za 5-6 min je na Borongaju' i ja mu zahvaljujem. Čekamo bus poslan iz garaže, ljudi lagano već odustaju od prijevoza busom 269, ali dobar dio kavalira sjedi i dalje u busu. Sretni su jer je izašlo dovoljno ljudi da se bus podigao od zemlje i vozač zatvara vrata i nabija gaščinu i odlazi.
Ni minutu nakon što je otišao stiže čovjek, doslovce dojuri autobusom na stanicu i bez kontrole karata veli: 'Ajmo, idemo, vele da vas je puno, a ja sam već smjenu završio'.
Čovjek je stigao busom garažnog broja 201 (bitno je jer ću pokušati preko ljudi iz Holdinga osobu, kojoj ime ne znam, barem pohvaliti i toplo se nadam da će mu ovaj dodatan krug Borongaj-Kraljevec-garaža biti plaćen).
Isti taj ljubazni gospodin je nakon odrađene cijele smjene odradio vožnju prema Kraljevcu bez i jedne riječi prigovora. Prije svoje stanice sam mu se iskreno zahvalio i pružio mu ruku.
Neznani junače iz busa garažnog broja 201 – hvala ti'
(Foto: PIXSELL/Petar Galebov)
'Sjednite, ja častim vožnjom'
Ovu priču je još 2015. prenio Večernji.hr:
'Novčanicom od sto kuna i deset kuna skupljenih od deset, dvadeset i pedeset lipa koje stanu u tri šake krenuli smo u ZET-ov autobus na najprometniju i po pritužbama građana najproblematičniju liniju – 268, koja prometuje od Velike Gorice do Zagreba i obrnuto. Svakodnevne pritužbe Pola je dvanaest. Osam minuta čekanja na stanici u Oreškovićevoj ulici bilo je dovoljno da se dočeka 268 prema gradu. – Dobar dan – pozdravlja me vozač kao jedinog putnika na stanici. Tražim kartu i spremna sam, baš kao i svi putnici, na žustru raspravu odbije li je prodati zbog novčanice od sto kuna. Jer bezobrazluk vozača, a u konačnici i izbacivanje iz autobusa zbog krupnih novčanica, ono je što gotovo svakodnevno doživljavaju putnici koji se voze na toj liniji.
– Kartu molim – tražim prilikom ulaska u autobus i pružam novčanicu od sto kuna. – Ovdje je vaša karta, a ovo je vaš ostatak novca. Izvolite – odgovorio mi je vozač bez ikakve namjere da me izbaci ili mi prigovori zbog novčanice. Snop iz kojega mi je uzvraćao ostatak imao je tek rijetke novčanice od 10 i 20 kuna, prevladavale su one od 50 i 100. U tome smo autobusu ostali sve do posljednje stanice stojeći točno pored vozača i promatrajući putnike koji su ulazili na sljedećim stanicama.
Na svakoj idućoj, vozač koji bi slobodnom procjenom mogao imati 50-ak godina pozdravljao je putnike prvi, bespogovorno naplaćivao karte i ponašao se baš onako kako bi to trebali svi vozači ZET-ovih autobusa – profesionalno.U popodnevnoj gužvi odlučili smo se na vožnju u obrnutom smjeru čekajući autobus na stanici "Lisinski". Kartu ću platiti – lipama. – Joj – bilo je sve što je izgovorio vozač kada je pogledao lipe. Novac iz kasice? – I to je novac – odgovaram – Pa da je bar po kunu. Nemam kamo s tim. Uđite, sjednite, častim vožnjom – kaže. Inzistiram da platim, no on se ne da. – Ne. Samo se vi vozite – kaže. Odlučujem još jednom probati u drugom autobusu i s drugim vozačem. U Novom Zagrebu čekam autobus. Ponavljam priču. Kartu plaćam lipama. – Taj je novac iz kasice? – pita vozač dok promatra lipe. Potvrđujem. – Vožnja je na moj račun. Ako dođe kontrola, pošaljite ih meni – kaže. Hoće li se tko od trojice vozača, baš kao što to čine putnici, požaliti na dežurni telefon i reći: "Jučer je neka s kilom željeza kupovala kartu"? Teško. A hoće li pokojeg bezobraznog vozača išta spriječiti da frustraciju iskali na putniku? Hoće, jedino i samo oštra sankcija poslodavca zbog prigovora putnika.'
(Foto: PIXSELL/Zeljko Lukunic)
On je svakodnevno vozio ljude do njihovih kuća
Kada pročitate ispovijest bivšeg ZET-ovog vozača tramvaja, shvatit ćete da se takav rađa samo jednom i nikada više, pisao je zagreb.info:
Sada već davne 1987. godine ZET-ovim tramvajem broj 4 upravljao je najposebniji i najomiljeniji ZET-ovac u Zagrebu, V.Š. Kako nam je rekao naš sugovornik radio je sve do početka rata 1991. godine.
'Iako sam vozio tramvaj broj 4, ustvari mogu reći da sam vozio sve tramvaje'.
U razgovoru s ostalim sugovornicima doznali su kako je bio sve samo ne obični vozač ZET-a. Ono što je najposebniji u ovoj priči upravo je posebnost njegove osobnosti. Naime, V.Š. kojeg iz milja zovu Haš, svojevremeno je vozio tramvaj i razvozio ljude njihovim kućama.
'Da, razvozio sam ljude gdje god su trebali. Ako je netko primjerice živio u Sopotu ja sam ga s tramvajem tamo odbacio. Ako je pak trebalo voziti za Savicu, promijenio sam trasu i odveo čovjeka doma'.
Kada je počeo Domovinski rat prestao je raditi u ZET-u i vratio se u svoje rodno mjesto. Kako kaže plaća je bila 300 KM, no on je bio sretan, a građani kojima je svaki dan izmamio osmjeh na lice svojim ludorijama i pomalo bizarnim podhvatima sigurno će ga pamtiti dok su živi.
(Foto: Zagreb.info)
Pomozi drugima!
29. ožujka 2017. godine, zagreb.info:
'Meni je ovu srijedu uljepšao vozač ove ZET-ove 14-ice koja je krenula s Mihaljevca u 11:55. Kao prvo, čitajući novine posljednjih tjedana, odlučila sam ne kupovati karte od vozača jer im to oduzima vrijeme i smanjuje koncentraciju (barem tako pišu kolege novinari), ali sam danas bila u cajtnotu, nisam stigla na kiosk, pa sam gospodina vozača ljubazno zamolila dvije karte od 4 kune. Dao mi ih je, odgovorila sam “hvala”, vratio mi je kusur i uzvratio “hvala vama”.
To se bas više i ne moze često čuti, pa je tu zaradio moj prvi plus!
A onda je na stanici kod Male scene u tramvaj htio ući stariji gospodin paraplegičar u kolicima. Pošto na stanici nije bilo nikoga osim jedne gospođe, izašao je van, unio gospodina u kolicima u vozilo, a na stanici u Draškovićevoj opet ga je iznio van iz tramvaja. I sve je to učinio bez ikakvog mrskog izraza lica, bez prigovaranja. Drago mi je vidjeti da u mom rodnom gradu ima onih koji su pristojni i spremni pomoći. Zato ima i nas koji smo spremni pohvaliti te male, ali lijepe geste'.
(Foto: PIXSELL/Filip Kos)
Velika pohvala!
Na popularnoj FB stranici 'Zakaj volim Zagreb' jedna je Zagrepčanka objavila status pohvale ZET-ovom vozaču jer joj je pomogao kada joj je to bilo najpotrebnije.
'Nemam fotku jer mi je bilo glupo fotkat covjeka ALI imam pohvalu i neznam dal je za ovu grupu ali ako ne probam necu ni znati, kaj ne.Velika pohvala gospodinu Mariu, vozio je "staru dvojku" tramvaj i s ogromnim kolicima nisam mogla sama uci u isti...stao je na stanici,izasao iz tramvaja i dignuo mi kolica s bebom unutra, isto je napravio kad smo dosle na crnomerac..bez ikakvog problema covjek se sam ponudio pomoci..svaka cast gospon "zetovac",da je vise takvih kao Vi - svijet bi bio stvarno lopta sarena..
Kaze neka zena u tramvaju: svaka cast decko, ovo treba u 24 h stavit,velim ja ma kakva 24 h ide on na drustvenu mrezu di je dnevno xy ljudi online pa neka citaju,ja prva ne citam novine... Zakeljit cu ovo i na ZET', napisala je Zagrepčanka.
(Foto: Zakaj volim Zagreb)
Koliko daš, toliko i dobiješ
Prošlogodišnja priča zagreb.info portala:
'Upravo sam ušao u autobus ZET-a broj 234, Laniste-Gl. kolodvor. I ovim putem želim pohvaliti ugodnog vozača koji svakog putnika lijepo pozdravi i zahvali mu se nakon što poništi kartu. Dosad rijetko viđena gesta u zagrebačkim autobusima i tramvajima koja bi trebala poslužiti i kao primjer svim ostalim vozačima', kazao je tada V. za Zakaj volim Zagreb grupu.
Svojom je pričom građane oduševila i Ana koja je doživjela dirljivu scenu: 'Na zadnjoj stanici Črnomerec vozač je pozdravio preko mikrofona sve putnike i zahvalio se na ugodnoj vožnji. Uz to je pozdravljao svakog i zahvaljivao za kupljene karte.'
(Foto: PIXSELL/Zarko Basic)
'Još jednom veliko HVALA i ako tko poznaje ovog gospodina neka puno pozdravi...'
Ovu smo priču prenijeli prošle godine, a izvorno je s Facebook grupe 'Zakaj volim Zagreb':
'Velika pohvala ovom gospodinu!!!...
Danas ujutro idem na posao i do tramvajske stanice od zgrade imam otprilike 400 metara...na otprilike 200 metara od stanice imam rupu kroz zgrade gdje vidim stanicu prije....ugledam tramvaj na toj stanici i krenem u trk...taman dolazim pred stanicu kad i tramvaj,a gospodin vozač 15-ak metara ranije od same stanice (jer nikoga nije bilo na stanici niti je itko izlazio)mi zaustavlja tramvaj i otvara mi zadnja vrata pred menom kaj mi je nakon otprilike 200 metara šprinta jako dobro došlo....GOSPODIN me je oduševio!
S obzirom kakvih vozača ima koji Vam zatvore vrata pred nosom,ovak gospodin zaslužuje veliku pohvalu i ZET može biti sretan s ovakvim ljudima.....
Ovaj gospodin je ponos našeg grada,a mene kao rodjenog Zagrebčanca je oduševio!
Još jednom veliko HVALA i ako tko poznaje ovog gospodina neka puno pozdravi...'
(Foto: PIXSELL/Marko Lukinic)
