Sada smo u Studentskom naselju, a dalje...
Magdalena Megy Muškovac:
"Probudilo me u trenutku kada se pocelo sve tresti i kada se pocelo rusit,primila sam suprug za ruku i rekla neka uzme bebaca i bjezi,u trenu smo se digli,ulovila sam dekicu za malog,pogledala sam supruga,primila za majcu i pitala gdje su mi roditelji i stariji sin(13 g.koji je tada spavao kod bake i djeda na drugom katu)
Otvorili smo vrata,nista se nije vidjelo od prasine,pocela sam ih dozivat(iz prizemlja) ali mi nisu odgovarali,srce mi je u tom trenu skoro stalo,s druge strane od susjede kcerkica vristi jer se sve urusava,kada se stalo rusiti napokon cujem njihov glas...sin i roditelji su dobro...
Spustili smo se svi u haustor,bosi,u kratkim rukavima itd.nas pas je jedva izasao iz stana inace leti odmah van.
Nakon nekog vremena smo se ohrabrili otici barem po nesto za obuc i bebine stvari.
Dosao mi svekar po bebaca,suprug krece sa njime na parking stare Vlaske i krece drugi potres,istrcava sa malim na cestu,iza njih pada komad zbuke,ja se okrecem i vracam u haustor i trcim po mamu koja se otisla obuci [�♀️] (da,nakon dva mozdana i tezeg hodanja jer nema vise hrskavica u koljenima)znala sam da ne može brzo izaći van iz zgrade...
Danima smo plakali(plačemo i sada),psiha nam je koma,sinu neznam kako vise pomoći da dode malo sebi.
Ostala je posljedica na nama,nasim kućama i cijelom gradu...
Sada smo u studenskom naselju,a kamo dalje...tko zna [�♀️]"
