'Hrvatska je najljepša zemlja na svijetu. Samo da je vode pravi i iskreni ljudi'
"Moje djetinjstvo bilo je teško, sirotinjsko. Bez roditelja, poratno doba, gladni, goli i bosi. Tri kilometra smo bosi išli u školu. Voljela sam školu, jako. Samo, da sam imala bolje mogućnosti... Bio mi je san biti učiteljica.
Baš i ne vjerujem u snove. Željela sam vidjeti Ameriku i to mi se dogodilo. Ali tek u starijoj dobi, na jako kratko. Meni je to bilo nepojmljivo vidjeti, Amerika je bila tako daleko. A to sam doživjela. Ako su to snovi, onda i vjerujem u snove.
'Kad misliš da nema izlaza, ima ga. Kada je najteže, Bog ti je najbliži', uvijek mi je moja mama govorila. I u to sam se sama uvjerila. Povjerenje, ljubav i smiren život. To su neprocjenjive stvari. To se ne može kupiti.
Hrvatska je najljepša zemlja na svijetu. Samo da je vode pravi i iskreni ljudi, koji će Hrvatsku staviti ispred svega. Meni je Hrvatska stvarno sve. Prošla sam puno, i vidjela. I bogatih, i svakakvih, ali nema do Hrvatske. Nadam se da će biti bolje. Da će doći da mladi ne odlaze više, da se vraćaju. Da se zaposle u svojoj zemlji.
Ima naznaka, negdje, daleko, da bi moglo biti bolje za deset godina. A ja... Mislim da to neću ni doživjeti, ali ako doživim, mislim da bi i nama starima moglo biti malo bolje."
Kata, 78
