Lucidni snovi su oni snovi u kojima smo svjesni da sanjamo i svoje snove možemo u potpunosti kontrolirati. U takvom je stanju moguće upravljati snom i ostvariti ono što u «realnom» svijetu nikada ne bismo mogli. Iako zvuči teško, ovu je tehniku relativno lako uvježbati.
Kako bi je razvili, prije svega je potrebno steći naviku pamćenja snova. To je najlakše učiniti tako što ćete neposredno uz krevet držati olovku i papir pa snove svaki put kada se probudite zapisati. Jednom kada vam to uđe u naviku, svojih ćete se snova sve češće i sve lakše sjećati. U slijedećoj fazi koristi se tehnika Stephena Lambergea za izazivanje lucidnih snova. Naime, potrebno je namjestiti alarm koji će vas par sati nakon što ste utonuli u san, naglo probuditi. U tom trenutku je osobito važno prisjetiti se svega što ste sanjali te potom tonuti u san zamišljajući da ste još uvijek u prethodnom snu. Jedna od mogućnosti je i da nakon buđenja ostanete budni najmanje pola sata i u tom razdoblju intenzivno razmišljate o prethodnom snu.
Znanstveni potencijal ovakvog sanjanja prva je primjetila Celia Green. U studiji koju je provela 1968. godine analizirala je glavne značajke lucidnog sanjanja i došla do zaključka da je riječ o iskustvu koje je potpuno drugačije od običnih snova. Taj je fenomen povezala s fenomenom lažnog buđenja.
