Ako ti padne nešto na pod, a ti opsuješ sve živo i neživo...
....predmet koji ti je pao, sve vezano uz taj predmet, pa nastaviš i po boji zidova i po tetki s mamine strane u 14. koljenu.
Kad sretneš nekog na cesti...
...i, umjesto da ga lijepo pozdraviš i zagrliš, kažeš: 'Pa, dobro, mislim di si ti *psovka*, pa nigdje te nema, *psovka*, šta se ne javljaš koju *psovka psovke*?!' (iako se ti nikad u životu nisi javio/la i zadnji put si tu osobu vidio/la prije 17 godina).
Kad kao dijete (ili čak i odrasla osoba)...
...padneš i razdereš koljena i hlače, pa majka ubije sve što je u tebi ostalo i urla na tebe kao da si ti premlatio pod, a ne pod tebe. Naravno, više joj je žao hlača, nego tvojih ionako ružnih koljena.
Kad ti ne treba GPS i lokacija na mobitelu da bi te netko pratio...
...jer baba, iako možda živi na drugom kraju grada, točno zna gdje si. I, naravno, zna kad je tko koga i zašto komu i gdje i sve znaju te žene.
Kad dođeš u kafić...
..i konobaru kažeš: 'Daj mi ono moje'. Vjerojatno si više kafana vidio/la nego ikoje druge javne prostorije.
Kad ti je rakija lijek za sve...
...od zubobolje, trbobolje, glavobolje, duševne boli, bolova u palcu, bolova u vratu, bolova od nerada - jednostavno, liječi sve.
Kad ćeš prije polomiti cijeli lokal...
nego dati nekom iz društva da plati rundu.
'Ja ću'
'Ne, ne, ja ću'
'Ne, ne, ti si prošli put, ja ću'
I tako puta 100.
Kad se žališ na stanje u državi...
...ali kad dođu izbori ni sam/a ne znaš za kog bi glasao/la.
'Uvijek isto, kao da će moj glas išta promijeniti'
Kad se cijenkaš i to oko sveg
Bilo da si na tržnici, u kafiću, dućanu, restoranu, u drugoj državi - ili ćeš se žaliti na cijene (koje su nekad stvarno previsoke), ili ćeš moliti nadležnu osobu, uz nekoliko osmijeha i namiga, da cijenu malo 'spusti' (hehe).
Kad su ti svi susjedi
Pardon, krivo - 'suseda', odnosno, 'sused'. Najčešće je tako u Zagrebu i okolici, svako mjesto u Hrvatskoj ima naziv za onu osobu koju vjerojatno nikada u životu nisi vidio/la, ali ne znaš kako da ju osloviš.
Kad te netko pozove na ručak...
...kao poklon uvijek doneseš litru alkohola koju kroz isti taj ručak i sam/a uglavnom popiješ.
Kad ti je najdraži odgovor: 'Čujemo se' ili 'Dogovorimo se'
'Sve se da dogovoriti' možeš reći i doktoru, i policajcu koji te zaustavi, i šefu, i šefici i apsolutno svakome, a 'Čujemo se, javi se' uvijek kažeš osobi za koju znaš da ju nećeš vidjeti idućih 5 godina, pa joj onda, kad ju ponovno sretneš, kažeš: 'Ništa onda, čujemo se sigurno za neku kavu'.
Kad ti se nešto pokvari u stanu...
...prvo ćeš sam/a to pokušati popraviti. Kad shvatiš da ne ide, ostavit ćeš to pokvareno idućih nekoliko godina, ili ćeš MOŽDA nazvati nekog rođaka da pokuša i on popraviti. A, ako i on ne uspije, za 5 godina MOŽDA nazoveš nekog mehaničara. Ali, samo možda.
Kad na plaži već u 6 ujutro....
...stoji TVOJ ručnik na TVOM kamenu, ne bi li slučajno neki turist legnuo baš na TVOJE mjesto.
Slično je i s javnim prijevozom - imaš svoje mjesto i nedajbože da netko sjedi na njemu iako je tramvaj/autobus poluprazan.
Kad živiš sa svojim roditeljima...
...dok te ne izbace iz kuće. Pa makar to bilo s 50 godina.
I kad se iseliš trudiš se (k'o fol slučajno) biti što bliže njima.
