Parada (2011)
"Pa vidi četnika, vidi ustaše! Samo vam još peder fali!"
Glavni je lik srpski gangster koji završava u situaciji da štiti slobodu gay-zajednice. Putuje po regiji ne bi li oblikovao "osiguranje parade" jer to policija odbija biti, a alternativno osiguranje sastoji se od Hrvata, Albanca i Bosanca. Film je pun regionalnih stereotipa, ratnih priča i prikazuje problematiku ljudi homoseksualne orijentacije u Srbiji.
Karaula (2006)
"Paunoviću, zašto nisi u čizmama?"
Radnja je smještena na jugoslavensko-albanskoj granici 1987. i prati vojnike JNA i njihove scene unutar i izvan Karaule. Film je hrvatskog redatelja Rajka Grlića, prvi je koji je nastao u regionalnoj koprodukciji svih zemalja bivše Jgoslavije, a tu su i Mađarska, Austrija, Velika Britanjija.
Maratonci trče počasni krug (1982)
"Kad se sad nisam šlagiro. Tata spalio Đeku. Ostali samo dugmići."
Ovaj film ispunjen je crnim humorom koji se vrti oko obitelji pogrebnika u Jugoslaviji 30-ih godina prošlog stoljeća. Obitelj nije osobitno složna i dolazi do mnogih nezgoda unutar pet generacija Topalovića.
Ko to tamo pjeva (1980)
"Tata, i ja bi ovo radio." "I tata bi, sine."
Radi se o komediji apsurda punoj tragikomičnih scena. Film prati vozača autobusa u raspadu i njegove putnike koji putuju prema Beogradu, aopisuje raspad Kraljevine Jugoslavije uoči Drugog svjetskog rata.
Metastaze (2009)
"Kaje bilo, buraz? A u pi*ku, Sava, Krpa, Sava, Sava!"
Nazvan 'hrvatski Trainspotting', film Metastaze opisan je ovako: "Nakon dugo vremena ovo je prvi pravi zagrebački film u žargonu, koji se odvija u narkomanskom miljeu. "Metastaze" prate odnose četvorice kvartovskih prijatelja, koji se nikako ne uspijevaju uklopiti u društvo."
Kad porastem, biću kengur (2004)
"Muka mi je od vas i vaših sranja u vezi s modom!"
Srpski film u kojem se isprepliću tri priče o mladim ljudima koji prelaze u odraslo razdoblje i koji još nisu ništa bitno napravili u životu. Student filmske montaže, Braci, pokušavao je da osvoji manekenku Iris, no kao što se može vidjeti - pukao mu je film.
Munje (2001)
"Šta je ovo, marihuana, a?"
Prikaz lude beogradske noću devedesetih u kojem Popa i Mareta tragaju za Gojkom kojemu su predali demo-audio kazetu. No problem je što su ga davnih dana mnogo zadirkivali. U priču ulaze djevojke Kata i Lola. Ova scena s ludim policajcem razlog je zbog čega je film zapamćen.
Balkanski špijun (1984.)
Prošlo je 16 godina od smrti legendarnog Danila Bate Stojkovića. Ovo su genijalne izjava Ilije Čvorovića:
"Ajde lepo priznaj, a Đura ce ti oprostiti što te je tukao!"
"'Oće centrala da pogreši jednom, ali ne sto puta. Slušajte druže, možda ste dobili pogrešan broj, al' ste dobili onog kog ste tražili. A, šta, nije ti jasno. E, biće ti jasno. Je*aću ti majku majčinu. Marš, džukelo jedna. Mrš."
''Oni sve rade javno, da ne bi izgledalo tajno!''
''Soko zove orla, prijem!''
''Nije lepo, Jakovljeviću, da budem lud, a da to ne znam.''
''Mene ako se sete na Dan bezbednosti, sete se. Ako ne ništa, nikom ništa. To je bila moja dužnost!''
''Još ne bi čovek ni rek'o da je on inspektor, onako uredan, lepo odeven.One iz mog vremena,mogao si da prepoznaš sa pet kilometara. To im je bila taktika. Da ga se plašiš! Čim ga vidiš - znaš ko je.A ovi opet idu u drugu krajnost.Čim ga vidiš - ne znaš ko je."
''Mi smo stabilizaciju prihvatili, to nam je svetinja.''
''Slušaj ti, Staljin vas je ubijao, ali vas nije ubijao dovoljno.''
Kako je počeo rat na mom otoku? (1996)
"Aleksa, vrati se doma! Skuvala sam ti paštašutu!"
"Moraš mi reći, di si bia ona tri dana šta te nigdi nije bilo! A ne moraš mi ni reći, znan ja dobro di si ti bia! Bia si kod one kurve, kod one kurvetine si bia!!"
"Lepa sela lepo gore" (1996)
Pored sjajne replike Dragana Petrovića Pelea: "A, kako je kod vas u Švedskoj? Ladno, jel'da? Al' standard, jebiga"! često je citiran i dijalog koji vode ratnik Milan (Dragan Bjelogrlić) i društveni marginalac (sjajno ga tumači Zoran Radomirović Švaba, basist Električnog orgazma):
Dragan Bjelogrlić: "Ej, šupak! Koje si ti nacionalnosti"?
Švaba: "Ja sam narkoman"
Nezaboravni citat iz ovog ostvarenja Srđana Dragojevića svakako je i izlaganje teorije četnika Viljuške (Milorad Mandić) o Srbima kao najstarijem narodu:
- Onomad sam gledao na televizoru... Je l’ znaš ti, nesrećo, da su Srbi najstariji narod. Dok su Švaba... i Englez... i Amerikanac pre... šesto godina jeli svinju s rukama, mi (Srbi) smo imali ovo (pokazuje na viljušku). Na srpskom dvoru mi s viljuškom - boc, a Švaba s rukama, u usta ga jebem!
Tko pjeva zlo ne misli (1970)
"Tko pjeva zlo ne misli", najpoznatiji film redatelja i scenarista Kreše Golika, ujedno je i jedan od najgledanijih hrvatskih filmova u povijesti, podnaslovljen kao "ljubavna komedija s pjevanjem", a strukturiran u obliku kolažnog dnevnika. Glavnina zbivanja odvija se u gornjogradskom stanu obitelji Šafranek, u njihovu dvorištu, Samoboru, Maksimiru, savskom kupalištu. Film ima izrazito bogato razrađene likove s romantičarskim elementima, čiji je emocionalni život predstavljen i nizom popularnih ljubavnih šlagera.
Franjo: Perice, skoči prek k Žnidaršiću po jednu litricu!
Franjo: Kaj više volite, belo, crno? Ili možda plešivičko?
Franjo (nagovara Fulira da oženi Minu): Mislim da je ona dobra prilika za tebe. Mislim, ženska nije najmlađa, al je još uščuvana.
Franjo: Ja svoju ženu ne dam vređati. Puno nije vredna, ali vređati je ne dam!
Mina (komentira dvoje mladih u grmlju): Ovi balavci više nemaju nikakvog srama danas.
Franjo: Kaj se toga tiče, bogme ne bi ni tebi škodilo da te koji malo povali negde za grmom!
Franjo: Ja sam čital jednu knjigu o tome kak je postal čovjek. Tam sve lepo piše. Kak su najprije bile ribe, onda kak su ribama narasle noge, i tak, sve do čoveka.
Mina: To valda nije ona knjiga gde neki Englez piše da su ljudi postali od majmuna?
Franjo: Pisca se više ne sećam kak se zval, ali knjiga je bila jako lepo ukoričena, pače sa zlatorezom!
Mina: Ne znam, ja sam tak čula. Bome ak je on postal od majmuna, nek mu bude, ja nisam! Kaj ne gospon Fulir?
Blagajnica hoće ići na more (2000)
Kralj depresivne realnosti započeo je svoj put s „Blagajnicom“ na prijelazu milenija. Film je to koji vas na prvu osvoji ponajprije simpatičnošću glavne junakinje Barice (Dora Polić), a zatim i cijelim nizom nesretnih okolnosti koje je snađu i s kojima se kroz život bori. U samom naslovu je puno toga i rečeno, ali cijelo djelo je puno više od obične komedije kakvom se na prvu čini.
Kad mrtvi zapjevaju (1998)
Krsto Papić kao redatelj, Ivo Gregurević i Ivica Vidović u glavnim ulogama i tema crna da crnja ne može biti. Fali mu puno toga i vidi se da izlazi na valu uspjeha Kako je počeo rat…, ali s odmakom od 18 godina izgleda kao da ga je teško zaobići i ignorirati. Radnja se vrti oko dvojice hrvatskih emigranata (Cinco i Marinko) koji se iz Njemačke odluče vratiti u Hrvatsku. Cinco se odluči proglasiti mrtvim i vratiti u lijesu zato da bi živio u mirovini do (stvarnog) kraja života…
Svećenikova djeca (2013)
Svećenikova djeca je hrvatski film iz 2013. godine koji je režirao Vinko Brešan. Snimljen je prema istoimenom dramskom predlošku autora Mate Matišića, a glavne uloge u njemu su ostvarili Krešimir Mikić, Nikša Butijer, Dražen Kühn, Marija Škaričić, Goran Bogdan i Jadranka Đokić. Radnja filma vrti se oko mladog svećenika koji dolazi na mali neimenovani dalmatinski otok na kojem se, u nadi da će povećati natalitet izumirućeg otoka, udružuje s lokalnim prodavačem i ljekarnikom s kojima zajedno buši kondome i pušta ih u prodaju.
Družba Pere Kvržice (1970)
Egzotičan svijet romana “Družba Pere Kvržice” aktualan je i danas jer govori o vrijednostima o kojima najmlađi naraštaj gotovo ništa ne zna. Nasuprot svijetu odraslih u kojem vladaju nesloga, pohlepa i uski osobni interesi, Pero i družba se stavljaju u službu općeg dobra. Oni, bez ikakve naknade, popravljaju stari zapušteni mlin. Njihov poduhvat postaje jedna vrsta utopijskog projekta, ogledni uzorak jednog boljeg, nesebičnijeg svijeta.
Pero: "Ako bi pametniji uvijek popuštali, budale bi vladale svijetom."
Pero: "Hajdemo odavde, oni nas ionako više ne trebaju."