'Emocije su zaje*ane' - jedan od najljepših statusa
Na Facebook stranici 'Nogometne ikone' objavljen je emotivni tekst hrvatskog navijača o jučerašnjem finalnom susretu i pobjedi Francuza nad Vatrenima, a mi vam ga prenosimo u cijelosti:
"Imam 24 godine i jutros sam se prvi put u životu probudija sam od sebe prije 8 sati. Potpuno odmoran. A zaspa sam iza 3. Bistrih očiju, osjećaja četvrtaša prije polaska na prvu ekskurziju na kojoj će planirano prvi put u životu simpatiju iz razreda upitat za ples.
Pored mene je spavala najvoljenija osoba. Poljubija sam je i dok je još buncala u polusnu joj reka: "Danas je prvi dan ostatka naših života. Večeras ćemo spavat u zemlji prvaka svita u nogometu. Na krevetu zemlje prvaka svita u nogometu. I imat ćeš momka iz zemlje prvaka svita u nogometu. I ja curu iz zemlje prvaka svita u nogometu. Osjećam to. Danas nas ni Galacticosi ne mogu zaustavit".
Ostatak dana prolazija je užasno sporo. Minute ko dani. Sati ko godine. S jednom jedinom mišlju u glavi koja je ionako već puna baluna. Vrtili su se svi mogući filmovi da se organizam barem ušporko pripremi. Od planiranja skakanja u more u robi do onoga "šta ako nas na kraju razbiju".
Prošlo je sve. Znate kako. A večeras... Večeras se osjećam tužno. A ne mogu nikog okrivit za to. Nikog osim nogometnih bogova koji su nam rekli: "Stop!" Nemojte me krivo svatit. Nisam pohlepan. Ne osjećam se tužno jer smo drugi. Naprotiv, kada je u pitanju nogomet i ljubav prema domovini, nikad se nisam osjeća ponosnije. Ali večeras sam tako tija spavat u zemlji prvaka svita u nogometu.
Osjećam se tužno jer smo bili jebeno najbolji, jer smo mogli dobit te Francuze da se nogometni bogovi opet nisu odlučili zajebavat sa nama. A moju tugu drastično je povećala šetnja kroz moj grad i slavlje ljudi koje nisam doživija nikad. I tek onda me strašno počelo bolit. "Šta bi bilo da smo osvojili? Gorilo bi sve danima!", stalno mi se motalo po glavi. I svaku zastavu koju sam vidija, i svaku pismu koju sam čuja. Sve me gazilo. Do plača. Do svaćanja da uz sav ovaj ponos koji osjećam nikad neću prižalit šta nismo uzeli boginju. A bili smo milimetrima od nje. Neki naši su je čak i poljubili.
Osjećam se tužno jer je gotov festival baluna, a četiri godine čekanja nisu malo. Za četiri godine imat ću 28. Ona moja najvoljenija osoba s početka dana mi neće više bit cura nego žena. A možda me neće više ni bit. Nepredvidiv je život, a ovo šta smo doživili ovih zadnjih misec dana vrlo vjerojatno nećemo doživit više nikad u životu. To je bilo sad i vrlo vjerojatno više nikad.
Ipak, ako Bog da, jednog dana ću otvorit dušu malom potomku Hrvatu i zajedno s najvoljenijom osobom s početka dana pun ponosa, ali i doze gorčine prepričat kako je svaki moj sunarodnjak tih dana disa samo za jedno. Da pokažemo svitu kako nismo ona slika sa ceremonije dodjele medalja na kojoj svi imaju kišobran, a jedino mi kisnemo. Da, koliko god se držali visoko iznad nas, imamo nešto za šta se ipak prije 20 i nešto godina debelo isplatilo borit.
Momci, ljudi, plakat ću ako dragi Bog da za 10-20-30 godina na ova sjećanja. Šta od ponosa, šta od tuge. I hvala vam na tome. Hvala vam na predivnom litu 2018. I na 4 i kusur milijuna ovakvih priča. Priča koje ćemo nosit duboko u sebi. Ko '98. Zauvik. Zato nogomet i postoji. Zato život postoji. Emocije se zajebane...".
Iako smo bili drugi, osvojili smo srca diljem svijeta.
Nema tko o nama nije pisao, nema tko za nas nije znao, nema tko više nije znao prepoznati našu zemlju na karti Svijeta.
Dovoljno govori činjenica da je avion naših Vatrenih pratilo 4 puta više ljudi nego što je pratio onaj s Francuzima.
(Screenshot/Instagram)
Atmosfera i raspolaženje naših nogometaša nije se mogla mjeriti s ikojom drugom na svijetu. Pjevali su od trenutka kad su ušli u avion, pa sve dok nisu stupili na pozornicu na glavnom zagrebačkom trgu.
Preko pola milijuna ljudi u Zagrebu je pratilo autobus Vatrenih i dočekalo ih na Trgu bana Jelačića
Probajte si samo dočarati tu brojku. Ako ne možete, pogledajte ovu snimku:
Strani mediji o dočeku Vatrenih: 'Hrvatska slavi kao svjetski prvak'
(PIXSELL)
Svi strani mediji pisali su o nama više nego o Francuzima. Razni blogeri, novinari, putopisci - svi oni koji su se taj dan našli u centru Zagreba. Od Sports Illustrateda, preko Bleacher Report i Sky Newsa, Fox Reportsa....
Igrači ludovali u i na autobusu, vozila ih je šoferka
Dečki su bili odlično raspoloženi - pjevali su, skakali i plesali na krovu autobusa sve dok nisu stigli na Trg. Osim što je Vidi u jednom trenutku spasio život i pokazao ljubav prema Domaćicama, Vrsaljko je u jednom trenutku sjeo policajcu na motor i provozao se:
Zanimljivo, pratnje i glavni vozač bila je upravo ŽENA. Nikolina Žiljak već godinama radi kao vozačica ZET-ovih autobusa, a ovo joj je iskustvo zasigurno ostalo u sjećanju čitav život.
'NISTE NORMALNI'
Upravo su nama, 'običnim' građanima i njegovim sugrađanima, Vatreni poslali poruku koja je rasplakala mnoge: 'VI NISTE NORMALNI'.
I sam je Ćiro Blažević za RTL tada rekao:
'Sve se poklopilo i mislim da možemo biti ponosni i optimistički raspoloženi za sve šta nas čeka sutra jer hrvatska mladost je pokazala ono čega sam se toliko puta plašio da li ta mladost ima patriotski naboj, kako će s našom domovinom biti kad nas starijih nestane. Oni su dali takav optimizam i ne bi preporučio nikom da se zajebava sa Hrvatskom jer su danas mogli vidjeti da neće nitko dobro proći tko hoće u hrvatski identitet dirat'.
Neustrašivi policajci, uvijek spremni vatrogasci i neumorno osbolje Hitne pomoći
Kako bi sve prošlo u najboljem redu, pobrinule su se stotine - od vatrogasaca, preko policajaca, pa sve do bolničara.
(PIXSELL)
Cijela situacija jednom se riječju može opisati - NEOPISIVO
Neopisiv ponos, neopisiva ljubav, neopisiva sloga i neopisiva sreća. Sve su nam to priredili Vatreni prošle godine, a njih uspjeh pamtit ćemo godinama.
10 sati preko pola milijuna ljudi stajalo je bez vode, bez hrane, bez osobnih potreba na visokim vrućinama samo kako bi na nekoliko sekundi vidjeli HEROJE. Jer, oni su to tada bili - ujedinili su državu i ljude kojima je te iste države i politike već bilo navrh glave. U životu je malo tko bio ponosniji i s većim osmijehom mogao reći: 'Da, ja sam iz Hrvatske'.
'Hrvatska je zemlja jedinstva i nade', pisali su turisti.
Mnogi o tome i danas pišu. Preko 30 stranih televizijskih kuća prenosilo je ovaj spektakl o kojem se pričalo više nego o slavlju u Belgiji i Francuskoj zajedno.
