Vinčanska kultura prostirala se na teritoriju većem od zemljišta bilo koje neolitske kulture u Europi, bila je tehnološki najnaprednija prahistorijska kultura, spoj kamenog i bakrenog doba, a mnogi arheolozi uvjereni su i kako su razvili prvo pismo. Živjeli su u prvim europskim gradovima, a obradom bakra otvorili su novu epohu ljudske povijesti. I nestali su gotovo bez traga.
"Čudno je da na cijelom prostoru Vinčanske kulture skoro nigdje nema pokojnika. Tijekom 800 godina i 400 naselja pronašli smo ukupno 120 mrtvih", ističe Nenad Tasić, profesor na Katedri za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Beogradu.
Ostaci ove kulture pronađeni su na širokom prostoru koji danas obuhvata dijelove Grčke, Bugarske, Rumunije, Mađarske, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, Crne Gore i čitave Srbije, a na svojem krajnjem zapadu bila je prisutna i u Hrvatskoj. Postojala je relativno dugo - skoro tisuću godina - u periodu kasnog kamenog doba od 5300. do 4500. godine pr.n.e.
Neolitička invazija s istoka
Prvo poglavlje Vinčine povijesti sačuvano je samo u fragmentima. Na osnovu skromnih ostataka najstarijeg naselja, otkrivenih na oko 10,5 m ispod površine, može se zaključiti da je Vinča prvi put naseljena u trenutku kad je kultura srednjeg neolita već prešla zenit i počela se bližiti svom kraju. No to naselje je tek ostavština starog poretka koje će uskoro nestati. Seoce kojeg su u plodnoj dolini, gdje se susreće Dunav, panonska ravnica i Šumadija, osnovala je skupina koja je pripadala kulturi Starčevo.
Velika neolitička invazija s istoka zauvijek je promijenila Europu. Agrarna revolucija koja je počela na Bliskom istoku došla je u Europu, a novi poredak prodirao je kilometar svake godine, brišući lovačko-sakupljačke kulture. Kada je došla do Dunava, udarila je temelje velikom gradu i kulturi koja se smatra najnaprednijom pretpovijesnom zajednicom.
'Frankfurtski aerodrom prapovijesne Europe'
Vinčanska kultura posjedovala je oko 4000. godine pr. n. e. teritoriju veću od teritorije bilo koje druge neolitske kulture u Europi, a pojedina njena naselja, na primer Vinča, Potporanj, Selevac ili Divostin, premašila su veličinom i brojem žitelja ne samo sva onodobna neolitska naselja već i prve gradove koji su znatno kasnije nastali u Mezopotamiji i Egiptu.
„Regionalno gledano, Vinča se nalazi u blizini četiri izuzetno značajna euroazijska koridora - rijeke Tise, Dunava, Morave, Save - a to znači da putnici koji su prolazili bilo od Male Azije, Egejskog mora, Središnje Europe, pontskih stepa ili Jadrana prolaze u njenoj blizini. Ovo je postavilo Vinču u poziciju poput frankfurtskog aerodroma neolitske Europe", kaže za BBC Miroslav Kočić, izvršni menadžer projekta Vinča.
Pioniri urbanizma
Osim prometnog čvorišta, Vinču kao metropolu karakterizira i samo naselje. Vinčanci su imali stalna naselja i to vrlo zgusnuta. Nekad su kuće bile i na samo metar jedna od druge, a bez okućnice. „Živjeli su gusto, ali očigledno su poštovali pravila - sloboda jednog bila je ograničena slobodom drugog. Imali su uređen život, živjeli uredno, koristili tanko uglačano posuđe. Fini ljudi, s finim manirima", tako Vinčance opisuje arheolog Tasić.
Vinčanci se smatraju pionirima urbanizma. Gradili su kuće s četvrtastom, gotovo pravokutnom osnovom od gline, pljeve i pijeska, ali su poznavali i neke osnove termoizolacije. Krovovi su bili na dvije vode od pruća, a nekad su im kuće bile na dva kata.
Miroslav Kočić smatra da se njihov način života može usporediti sa suvremenim stanovanjem u neboderima. „Jednostavno rečeno, pravila ponašanja su dosta drugačija kada susjeda viđate svaki tren svakoga dana, i upravo to ukazuje na iznimno razvijenu kulturu stanovanja i zajednice", navodi on.
Bez poglavica, vođa i bogatih svećenika
Druga velika specifičnost Vinčanske kulture je to što čini se, nisu imali društvenu hijerarhiju. Ako i jesu imali poglavicu ili vođu, on jednostavno nije bio bogatiji od ostalih, navode stručnjaci. Sa znanstvene strane gledano, upravo ovo je najveći misterij vinčanske kulture, tvrdi Kočić. „Iako se u javnosti najviše prezentiraju nalazi materijalne kulture kao vrhunsko dostignuće, zapravo je društvena organizacija nešto što je najzanimljiviji aspekt Vinče i ono što je izdvaja u globalnom nivou", ističe Kočić.
I Tasić kaže da među kućama njihovim nema mnogo razlike i zato se smatra da je njihovo društvo bilo zasnovano na jednakosti. „Uglavnom sva domaćinstva imaju isti sadržaj. Samo nekoliko stoljeća nakon prestanka Vinčanske kulture počelo klasno raslojavanje", kaže Tasić.
Prvi pokrenuli metalnu revoluciju
Znanstveno je potvrđeno da se prvo topljenje metala dogodilo upravo u Vinči pre 7.500 godina i 2.500 godina pre izgradnje velikih piramida u Gizi. Pronađen je mnoštvo bakrenog nakita i posuđa, no prvo taljenje metala, velika naselja i trgovačka mreža možda nisu najveće dostignuće ljudi iz Vinče.
Mnogi tvrde kako su razvili i prvo pismo, ili barem njegovu preteču . Još uvijek je nerazjašnjeno značenje tajanstvenih simbola koji su urezani na grnčariji i figurama vinčanske kulture. Već godinama ih izučavaju arheolozi i paleolingvisti. Pretpostavlja se da su bili oznake vlasništva, kaucija, piktogrami ili slikovno ili fonetsko pismo.
Mentori iz svemira?
Neki tvrde da se u Vinčanskom pismu, odnosno sistemu znakova i simbola mogu pronaći znakovi koji podsjećaju na fenički alfabet, na temelju kojeg je nastao i grčki i svi kasniji.
"Vinčansko pismo nije izolat; ono jasno ima odlike ostalih mediteranskih pisama kao što je Biblosko, Feničansko, Kretsko, Etruščansko, Zapadno Semitsko, Palestinsko, Starogrčko, staro Feničansko i Brahmi. Na kraju, Vinčansko pismo ima brojne poveznice s današnja dva najvažnija pisma na ovim prostorima: latinicom i ćirilicom.", ističe istraživačica Marija Gumbutac.
Zbog nevjerojatne keramike koja prikazuje likove ovalnih glava s izraženim očima, neki idu korak dalje pa tvrde da ni sama Vinča nije ishodište pisma, nego njihovi mentori, izvanzemaljci. Arheologija, naravno, odbacuje ideju posjetitelja izvan Zemlje, skeptični su i sustav znakova nazivati pismom, no to ne znači da su odgonetnuli tajne Vinče.
Mijenja sliku razvoja civilizacije
Činjenica da je Vinčanska kultura cvjetala nekoliko tisuća godina prije prvih antičkih civilizacija na tlu Europe, predstavlja kamen spoticanja za uvriježenu sliku razvoja ljudskog društva. Zajedno s Gobekli Tepom, i drugim nalazištima koja se tek otkrivaju, mijenja predodžbu razvoja ljudskog društva i resetira vremensku crtu, jer ljudi u Vinči imali su razvijen društveni sistem, religiju i umjetnost mnogo prije prvih sličnih primera u starom svetu.
A onda su odjednom nestali. Jedni smatraju da je civilizacija nestala pod naletima nomadskih stočara s Istoka, a drugi da je u pitanju depopulacija ili potraga za boljim uvjetima.
"Neke od hipoteza su moguće prenosive bolesti, kako tijekom vinčanskog perioda imamo prve duže periode gdje veliki broj ljudi živi u bliskom kontaktu s velikim brojem životinja.", ističe Kočić.
Sigurno je samo jedno. Egalitarističku kulturu, bez poglavica i ratnika, temeljenu na štovanju kulta Velike Majke, ubrzo su zamijenila ratnička patrijarhalna društva.
