U posljednje vrijeme, pčelarenjem s pokretnim saćem, znatno se smanjila proizvodnja voska, jer se izgrađeno saće koristi više godina pa tako i med u saću.
Voskov moljac će napasti pčelinji vosak i uništiti ga, posebno starije saće ako ga ne čuvaju pčele ili ako je pčelinja zajednica slaba. Rezervno saće u skladištima štiti se najčešće parama octene kiseline ili spremanjem na hladna mjesta.
Voskov moljac, u neprikladnim spremištima ili napuštenim košnicama, može u potpunosti uništiti pčelinji vosak, taj dragocjeni proizvod.
Osjetljivosti neke kolonije na voskov moljac , tj. na napad
voskovog moljca na te kolonije, može biti zbog nekoliko
razloga: Kao prvo, neuhranjenost ili bolesti
zajednice.
Zatim gubitak matice ili loša matica te velika smrtnost unutar
zajednice. Moljac ne samo da radi odmah vidljivu štetu već ometa
pčele i razvoj samih ličinki.
Poznato je da voskov moljac i ličinka ne podnose niske temperature pa se tako ne preporučuje skladištenje samih saća na temperaturi iznad 10°C. Kod temperature od -9°C insekt umire već nakon 2 sata, kao i svi stadiji metamorfoze. Na -15°C smrt nastupa već nakon 45 minuta.
Zanimljivo je da hladnoća zaustavlja razvoj leptira voskovog moljca samo privremeno dok na temperaturama iznad 10°C oni ponovo ožive i nastavljaju svoj razvoj.
Da bismo sačuvali staro saće, moramo ga pretopiti u sunčanim ili parnim topionicama tako da dobijemo kolute čistog voska koje ne napadaju voskovi moljci.
Na tržištu postoje sredstva za suzbijanje voskovog moljca ali se u pčelarstvu samo neka smiju upotrebljavati pa treba voditi računa o tome.
Tretiranjem pčelinje zajednice mravljom kiselinom se uništava i voskov moljac te se istovremeno dezinficira i saće i košnice.
Najbolja preventiva je čistoća košnice, pčelinjaka i skladišnog prostora.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
