Iako se zove vatreni crv, točnije je reći mnogočetinaš iz skupine kolutićavaca, dakle srodnih gujavicama na kopnu. Može narasti do 35 cm, iako je najčešće dugačak 5 – 10 cm. Tijelo ove zanimljive životinje čine brojni i gotovo istovjetni kolutići, kojih može biti i do 100. Ti su kolutići plavosivoružičasti i međusobno su vidljivo odvojeni tankom svijetložutom linijom. Na bokovima su vidljive crvene ili smeđe škrge.
Ispod škrga iz segmenata izbijaju bijele hitinske čekinje koje su obično spuštene prema dolje. Osjeti li da je u opasnosti, crv čekinje širi i podiže prema gore u obrambeni položaj.
Čekinje su vrlo tanke i čvrste poput iglica i na sebi nose otrov. Vrhovi lako pucaju te otrov prodire u tkivo grabežljivca ili neopreznog ronioca. Otrov izaziva jaku iritaciju, javljaju se crvenilo i dugotrajan svrbež, a otud i ime ove vrste. U osjetljivijih ljudi može čak nastati kratkotrajna paraliza dijela tijela
Vatreni crv živi u Atlantiku i u Sredozemlju. U toplijim morima živi na koraljnim grebenima i hrani se koraljima. U nas živi na kamenom dnu, katkad na muljevitom, ili u livadama cvjetnicama. Hrani se sitnim organizmima poput koralja, rakova, ali je i strvinar pa se hrani uginulim ostacima riba i drugih organizama.
Ova se vrsta brojčano povećava duž naše obale. Globalno zatopljenje pomaže širenju vatrenog crva u Sredozemnom moru.
Nadalje, vatreni crv ima malo predatora zbog toga što nije čest plijen, a čak ga ni ribari ne koriste za ješku. Za sve veći broj oštećenih zvjezdača u moru, kriv je upravo ovaj predator.
