U Jadranu nalazimo sljedeće vrste kirnja; kirnja (Epinephelus marginatus), kirnja zubuša (Epinephelus caninus), kirnja zlatica (Epinephelus costae), kirnja glavulja.
Kirnja zlatica o kojoj ovdje govorimo naraste do
2 m duljine, tamnosmeđe je boje.
Živi na dubljem hridinastu i pjeskovitu dnu, pliva do dubina
od 500 m, a ponekad zna zaći i mnogo dublje, sve do
800 m. Najčešće se nalazi u blizini kamenih gromada
gdje kirnja zlatica može naći zaklon.
Kirnja zlatica je rasprostranjena na istočnim obalama Atlantika i po cijelom Mediteranu te Sredozemlju.
Kirnja zlatica kod nas se naziva i dugulja ili galinjača. Ova kirnja je najmanja od svih jadranskih vrsta kirnja, naraste tek nešto više od 15 kg i do 140 cm duljine.
Na sjevernom dijelu Jadrana je rijetka, ali je zato češće
nalazimo na južnom dijelu.
Leđa joj krase naizmjenično tamnije i svjetlije pruge. Te pruge
su izraženije kod mladih kirnja i kod spolno zrelih ženki.
Mužjaci se razlikuju po nepravilnoj žućkasto-zelenoj mrlji na leđima.
Ženke kirnje zlatice dostižu spolnu zrelost pri veličini od oko
30 cm, a zanimljivo je da starenjem i rastom, pri veličini od 60
cm jedinke mijenjaju spol i postaju mužjaci.
Kao i ostale vučice, ova vrsta ribe je grabežljivac i jede sve
što može uloviti, a najčešće su to desetonožni rakovi, hobotnice
i ribe.
Kirnju zlaticu se teško može sresti u akvarijima jer ju
je teško uloviti.
U toplijem dijelu godine kada se druge ribe udaljavaju se od
kopna, kirnja mu se zbog mrijesta, upravo tada približava i zato
biva omiljena meta i cijenjeni trofej podvodnih ribolovaca.
Za kirnju zlaticu kao i za sve ostale kirnje tijekom ljeta vrijedi lovostajdo kraja kolovoza. Najčešće se lovi udicom, koju halapljivo proguta ili podvodnom puškom na čeku.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
