Dakle, prije tri godine otišli smo po štene, a doma doveli mamu i štene jer mi se mama jako sviđala. Sreća je bila što je gazda bio suglasan. :) Moje retriverice žive u boksu veličine oko 50 m2, imaju dovoljno prostora za trčanje, sve je zaštićeno od vjetra, sunca i kiše, a spavaju zajedno u kućici. Ujedno smo im pred kućom ogradili i 800 m2 travnjaka na kojem ih svakodnevno istrčavamo koliko god žele.
Već otpočetka, kad je malena imala između četiri i šest mjeseci, primijetili smo njenu dominaciju nad majkom, koja je mila, draga i socijalizirana. Nekad je bilo dovoljno da je malena samo pogleda, a ona bi 'pobjegla' u kućicu i slično. No, najžešći problem nastao je nakon što su se jednom kod hranjenja (hranili smo ih u odvojenim zdjelama) 'zakačile' i malo ozlijedile uši. Tada smo ih počeli odvajati kod hranjenja. Malena još ponekad zareži ako osjeti mamu pokraj sebe, ali OK. Nakon toga zakačile su se još nekoliko puta, što je imalo za posljedicu male ozljede, i to uglavnom kod davanja keksića, kad su valjda slučajno došle preblizu jedna drugoj. Zadnjih dana se to događa često, kad im dajemo keksiće dok su u boksu, odjednom se 'uhvate' i 'kolju'. Danas je malena režala kod hranjenja, tako da majka nije ni htjela jesti (valjda od straha, mada ne mogu doći u kontakt dok jedu), tako da smo stvarno tužni, toliko im pružamo, a vraćaju nam ovako. Primjećujemo da malena počinje režati, a vjerujemo da i ona 'skoči' prva, što je nemoguće odrediti jer se to dogodi u stotinki sekunde.
Inače je malena vrlo srčana, dok joj se netko ne približi. Tada se povlači i pomalo bježi i od ljudi i od drugih pasa (baš zbog te njene srčanosti i režanja, odustali smo od šetnji izvan našeg doma). Socijalizaciju smo preskočili jer kad je imala šest mjeseci, slomila sam nogu baš u igri s njima, a oporavak je potrajao dugo, tako da smo preskočili taj dio dok je bila mala, a kasnije je već počela režati.
Nisu sterilizirane, ali ne želimo pomladak. Eto, malo sam odužila, ne znam ni sama što želim postići ovim mailom, možda dobiti odgovor zašto se to dešava i zašto je takva prema majci.
ODGOVOR:
Iskoristit ću vaše pismo da još jednom ponovim da su psi druga vrsta te da im humaniziranje od strane vlasnika, iako u najboljoj namjeri, neće pomoći da postanu psi kakve biste željeli.
Ni izvrsni uvjeti, ni najbolja hrana, ni desetine igračaka ne mogu zamijeniti ispravan odnos vlasnika prema psu niti mogu izgraditi zadovoljnog i poslušnog psa. Vlasnici bi trebali bolje razumjeti što psi zaista jesu, kako zadovoljiti njihove potrebe te kako pse najhumanije prilagoditi sebi.
Situacija u kojoj se nalazite trenutno će, baš kako primjećujete, postajati sve gora i opasnija, a ponekad nisu samo psi ti koji nastradaju. Okršaji kuja su najčešće žešći i duži, a posljedice teže.
Zato je najbolje reagirati odmah i napraviti još jedan boks, a pse držati odvojeno.
Sa svakim psom se bavite pojedinačno, a mlađoj trebate posebno posvetiti vrijeme, znanje i rad. Za vaše dobro i dobro vaših pasa, ovih nekoliko savjeta koji stanu u jednu kratku kolumnu, shvatite ozbiljno, preuzmite inicijativu i pomozite sebi i svojim psima.
Uvjeti koje posjedujete su odlični, tako da će vam olakšati rad koji bi trebao biti redovit, sustavan i dosljedan. Od opreme pri ruci, najbolje u torbici ili u džepu, nosite nagradice i igračku ili dvije koje pas voli. Pas treba biti na desetmetarskom povocu, vi trebate znati u kakvom je stanju pas, reagirati pravovremeno i pozitivno, postizati što bolji kontakt i kontrolu. Svaki vaš pogled, obraćanje psu na bilo koji način mora imati svrhu i razlog, vaše odobravanje mora doći u pravom trenutku za reakciju psa kakvu želimo, a to je pozornost i smirenost. Tek tada se pas može istrčati i vi se možete poigrati s njim.
I igra ima svoje zakonitosti, reakcije trebaju biti prilagođene intenzitetu, moramo razumjeti nagone koji sudjeluju u njoj, iskoristiti ih da psu postanemo zanimljivi, ali i da u svakom trenutku imamo kontrolu nad cjelokupnom situacijom. Povodac bi trebao postajati sve duže vremena opušten, pas bi trebao biti usmjereniji na vas, vi biste svakog dana trebali biti sigurniji u sebe i u svog psa.
U početku vježbajte kratko, aktivno i pozitivno. Povodac imajte samo kao mogućnost kontrole, ne koristite ga za korekcije, motivirajte pse pravovremenim i dosljednim nagrađivanjem. Omogućite im neku novu i zanimljivu igru, novo mjesto, produžujte vrijeme u kojemu je psu ugodno s vama, ne stavljajte ga iznad njegovih trenutnih mogućnosti, ali ne zaboravite da vi vodite i odlučujete.
I za iskusnijeg vlasnika dva su psa izazov, potrebno je puno vremena i rada da bi se u konačnici postiglo mirno rješenje za sve. Psi nam svakog trenutka svojim držanjem tijela pokazuju u kakvom su stanju, a mi moramo biti aktivni i pozorni, razumjeti funkcioniranje čopora i svoje mjesto u njemu.
Odgovorio: Denis Prtenjača, Klub za obuku pasa Rijeka
