Ako negdje u šumi ili na livadi primijetite da je divlji zec sam,
ne dirate ga. Zečevi rađaju svoje mlade na otvorenom, bez
gnijezda, pa ljudi često pomisle da su ostavljeni. Bolest
divljeg zeca je manje vjerojatna da se dogodi u prirodnom
okruženju.
Najbolje ih je ne dirati jer njih majka posjećuje 1-2 puta dnevno
na svega nekoliko minuta, kako bi ih nahranila.
Postoji i pravilo po kojem, ako ste već dirali divljeg zeca, ne smijete ga vraćati, jer ste na njemu ostavili svoj miris pa ga majka više neće prepoznati i time divlji zec gubi izvor prehrane.
E tada je na vama red, jer je divlji zec i njegova prehrana
postala vaša briga. Sada se morate brinuti za njega, barem dok ne
odraste dovoljno da ga vratite u prirodu.
No, često se javlja i bolest divljeg zeca jer
veće su šanse da vi nešto prenesete zeki, nego divlji zec vama.
Ipak, redovito perite ruke, posebno vašim najmlađima.
Osnovna higijena je dovoljna da nema bojazni i da se bolest
divljeg zeca spriječi.
Od prvog dana života zeko smije dobivati AD3E vitamin, a
nešto kasnije i suplement kalcija za pravilan rast
kostiju.
Ne dovodite zeku u kontakt s drugim životinjama, a posebno ne s
kunićima!
Statistika dovoljno govori: čak 38 % beba divljih zečeva nije
preživjelo ni prvih mjesec dana, jer se nalaznici nisu
pridržavali savjeta. Neadekvatna prehrana može izazvati
bolest divljeg zeca i on možda i preživi neko vrijeme,
ali je daleko podložniji bolestima, samo-lomu kostiju i drugim
komplikacijama.
Divlji zec nije kućni ljubimac i zato je bolest divljeg zeca ono na što treba paziti, a kada poraste, zečića treba prilagoditi za povratak u prirodu.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!