Mnoge osobe kada prođu pored ogledala zastanu da se pogledaju, što samo po sebi nije nikakav problem. No, ako to netko čini čisto i pritom u odrazu vidi nešto što okolina uopće ne primjećuje, primjerice da joj je nos prevelik i da ima nekoliko kilograma viška, onda je riječ o ozbiljnom poremećaju.
Kada je netko opsjednut izgledom i vidi sebe drugačije nego ga vide ostali, može se reći da takva osoba ima poremećaj koji se naziva dismorfofobija. Tjelesni dismorfni poremećaj podrazumijeva zaokupljenost umišljenom manom tjelesnog izgleda ili pretjeranu iskrivljenost u doživljaju minimalnog i beznačajnog tjelesnog defekta. Poremećaj je prvi put spomenuo talijanski liječnik Morselli, 1886., pod nazivom dismorfofobija.
U mozgovima ljudi koji pate od ovakvog poremećaja znanstvenici s kalifornijskog sveučilišta uočili su prilično nenormalne veze između raznih dijelova mozga, kao i prevelika odstupanja u kvaliteti procesuiranja vizualnih i emocionalnih informacija. Pojednostavljeno, te osobe sebe zaista vide na drugačiji način od onoga kako ih okolina percipira.
Dismorfofobija se najčešće manifestira usredotočenošću na beznačajne detalje na tijelu (prištić na nosu, primjerice), a da pritom ne obraća pozornost na tijelo kao cjelinu. To postaje opsesivno i osoba koja ima ovaj poremećaj nije u mogućnosti da, zbog opterećenosti izgledom, normalno živi.
Ovaj je poremećaj sličan anoreksiji, imajući u vidu da anoreksične osobe za sebe neprestano govore da su debele.
