Već 30 godina Miljenko Vuk proizvodi predmete od kože, mada se na početku školovao za nešto posve drugo, no život ga je okrenuo u tom smjeru. U obrtu za proizvodnju kožne galanterije Vuk Leather radi od 1990. godine, a obrt je inače osnovan još 1972. Imaju izuzetno široki asortiman proizvoda – od poslovnih kožnih torbi, novčanika, remena, aktovki, pa sve do jelovnika. Uz tako dugu tradiciju za ovaj obrt znaju već mnogi Zagrepčani, a oni koje zainteresira neki proizvod mogu čak posjetiti i njihov web shop.
''Kupci mogu doći do nas preko web stranice, web shopa, društvenih mreža Facebook i Instagram, ali ono što nas najviše veseli je da sve više dolaze po preporuci ostalih kupaca'', objašnjava Miljenko Vuk.
Radio i za vojsku
On je svoju obrtničku priču započeo još davnih dana.
''Ja sam 1988. završio školovanje u građevinskoj struci i upisao sam fakultet. No tada je počeo rat, a u svakom ratu građevina prva usporava. Kad sam upoznao buduću suprugu, tad me punac zvao da se priključim'', opisao je Vuk svoje početke u poslu koji već dugi niz godina radi.
U ratno vrijeme obrt je proizvodio i za vojsku. U zanatu kožne galanterije radi se i na strojevima za teške tekstile, tako da su se obrtnici lako mogli prilagoditi tim strojevima i početi proizvoditi razne ratne artikle.
''Nakon tog iskustva nije mi imalo smisla više ići na faks. Otišao sam raditi ono što je traženo. Tako sam ja došao u struku, a kroz večernju školu sam se za to i obrazovao. Kako bih razumio što radim'', rekao je Vuk.
Kasnije, kada je preuzeo obrt je kroz rad u udruženju obrtnika sa svojim kolegama podigao struku na razinu majstorskog ispita. Tako da mu je danas službeni naziv - majstor galanterije.
Nestanak obrtnika
U borbi je za opstanak za svoju tradicijsku struku. Od države želi pomoć i rezanje davanje, jer je naglašava, riječ o niskoprofitabilnoj struci.
''Riječ je o niskoprofitabilnoj struci koja ima puno konkurencije iz uvoza, stoga se javlja i problem s radnom snagom jer su to niske plaće. No danas ne možete bez tih struka. Danas ljudi nemaju gdje popraviti sat ili cipelu'', objašnjava.
U Zagrebu 1990. godine na popisu su bila 92 torbara, kako se to nekad nazivalo, a danas ih je 16, a od toga samo pet, uključujući i Vuk Leather, proizvodi. Ostali su većinom fokusirani na popravke.
''I to su sve ljudi u godinama. Još rijetko ih možete vidjeti u nekim malim prostorima u gradu, no oni kad umru, nažalost, nitko od njih nema nasljednika'', kazao je Vuk.
On ipak, srećom, ima nasljednika.
''Moj sin radi sa mnom. On ima 24 godine. Radi sa mnom već dosta dugo, već puno toga zna. Radio je čak i kroz školske praznike. Imamo 37 strojeva u proizvodnji i zna raditi na većini'', ponosno govori vlasnik obrta.
Ručna izrada
U radionici Miljenka Vuka svi se proizvodi izrađuju ručno, a riječ je oko 500 artikala. U svaki predmet uložen je trud i rad pet djelatnika koji su trenutno zaposleni, a i vlasnik aktivno sudjeluje u proizvodnji.
U svom programu za ugostiteljstvo u kojem nude više od 50 modela jelovnika, vinskih karti, cjenika, etuija za račun, rezervaciju, konobarskih novčanika, futrole za iste, pregače od kepera ili trapera u kombinaciji s kožnim remenima, džepovima i slično. No nije sve prilagođeno samo za muškarce.
''Kod nas kupci mogu pronaći i modni program AD Sign by Ana Dorotić Vuk u koji su uključene dizajnerske ženske aktovke u jarkim bojama, book keeper, torbice, novčanici, narukvice i ogrlice'', objašnjava Vuk.
Oduvijek su nudili široku paletu proizvoda. Njemu su najzanimljive za izradu uvijek bile alatne torbe.
''Mi smo za sve vrste majstora radili alatne torbe. To je bilo doba devedesetih kad još nije bilo Bauhausa i sličnih trgovina. To je jako specifično. Svaki majstor bi tražio neke svoje posebne džepove. I onda kad vidim što u biti se sve može napraviti, to je jako fascinatno'', opisao je Vuk.
Naglašava da jako cijeni kreativnost u svom poslu, jer je i sam kao mlad znao majstorima predlagati svoje ideje.
''Ne morate biti stari radnik, jer i mladi kreativno i iz svoje moderne perspektive dobivaju ideje'', smatra Vuk.
Termo torbe za prijenos hrane
Miljenko Vuk 2006. dobio je srebrnu plaketu na Sajmu inovacija za osmišljavanje torbe za prijenos vrijednosne dokumentacije i novca.
''Ja sam najponosniji na nagrade koji se tiču inovacija. Poput naših termo torbi za dostavu hrane s grijačem'', rekao je obrtnik.
I njega je kao i sve u težu situaciju dovela pojava koronavirusa. Počeo je izrađivati maske, no čim je počeo uvoz više za to nije bilo zanimanja, kaže nam.
''U korona krizi proizvodnju smo prilagodili proizvodnji pamučnih maski koje smo jedno vrijeme intenzivno radili. Čim je uspostavljen uvoz istih proizvoda, zanimanje za njih pada. Tada se okrećemo web shopu jer je svima lakše raditi sa što manje kontakata. Više pažnje smo posvetili krajnjem kupcu i komadnoj unikatnoj proizvodnji, jer su i narudžbe većih serija drastično smanjene, ako ih uopće ima'', opisao je Vuk.
Pretjerana papirologija
Svako jutro, Miljenko Vuk započinje s pregledom papira i mailova koji su mu stigli, a nakon toga odlazi u radionu sudjelovati u proizvodnji, zajedno sa zaposlenima.
''Najviše me muči papirologija. Ja za jedan privjesak od 10 kuna, moram imati šest papira'', opisuje obrtnik.
''Mislim da je besmisleno da obrti do 10 ljudi imaju toliko papirologije. Primjerice, neću ja sam sebe oštetiti da ću kupiti materijal i onda ga ne iskoristiti. Ne mogu ga pojesti'', frustrirano nam je kazao Vuk.
Usprkos nevoljama s kojima se susreće, sretan je što je njegov posao dinamičan i kreativan.
''Volim svoj posao upravo radi toga što se mi kao obrtnici proizvođači prilagođavamo svakog dana svim situacijama, žilavi smo i prepušteni sami sebi da svojom kreativnošću, znanjem i vještinama obrtničkih zanimanja možemo savladati i najteže krize. Na taj način i uspijevamo živjeti od svog obrta jer nemamo druge mogućnosti. Neki puta nas situacija tjera na preživljavanje, dolazimo do novih proizvoda, saznanja, tehnika, koje se kroz neko vrijeme ipak kapitaliziraju. Kada bi nas još državne institucije malo više podržale u odnos na sve druge grane, svima bi bilo bolje'', zaključio je Vuk.
Tekst je financiran sredstvima Google stipendije.
