Anonimni Hrvat muku muči s kombiniranjem male plaće i troškova života. Ne zna više na koji način preživjeti, a da mu išta ostane zbog čega je potražio savjet na Redditu od ostalih Hrvata.
Korisnicima Reddita je opisao svoju situaciju: "Živjeti s plaćom od 4350 kuna, a 1400 kuna odlazi samo na gorivo i to je sad dok je još dizel 'samo' 13 kuna, ako ode na 20 do jeseni, doslovno mi je jeftinije dati otkaz. Ne kužim kako ljudi žive. Just get a better job hehe. Ok, to i pokušavam, ali osoba koja dođe na moje mjesto će imati isti ku... od plaće. Da ne govorim o plinu i struji na jesen. Ne znam."
Bolje dati otkaz
Mnogi su mu savjetovali da da otkaz jer mu se ne isplati tako živjeti: "Pa da. U nekom trenutku daš otkaz ili traži veću plaću. Katastrofa situacija. Radiš da zaradiš da bi mogao ići na posao. Bolje onda ne raditi. Nema smisla."
"Daj nemoj raditi za 4350 kuna, zašto si to radiš. Znači noćni čuvari koji su traženi, zarađuju više od toga", savjetovao mu je jedan muškarac.
Neki su bili u sličnoj situaciji: "Ja sam dao otkaz kad sam počeo ići u minus dva tjedna poslije plaće", na to se nadovezao i drugi: "Ja sam zbog goriva i promijenio firmu, imao 25 km u jednom smjeru, išao sam sa skuterom pa je jeftinije, ali opet odlazilo oko 600 kuna mjesečno, sad mi je posao tri km udaljen i još veća plaća za 50%."
"Bolje džaba ležati, nego džaba raditi", poručio je treći.
Život s cimerima
Neki misle da je jeftinije živjeti s cimerima: "Traženje cimera će postati normalnije i nakon studentskih dana ili će se jednostavno kao i do sada živjeti sa starcima."
"Gle, ja se s 4700 kuna u HT-u kao tehničar koji radim sve, od optike do IP telefona, jedva snalazim s cimerom, brate mili, pare samo teku iz mene, ako imam sreće ostane mi 500 kuna po mjesecu što nisam potrošio, a obično manje ostane, bojim se što će na jesen i zimu tek biti. Za sad se još ok snalazimo, nije da sve potrošimo, ali 300-500 kuna na kraju mjeseca je malo i sada kada sve naraste, tih 300-500 na kraju mjeseca će se pretvoriti u 0-100, ako krene u minus, doviđenja narode, idem kod staraca opet živjeti", objasnio je svoju situaciju jedan muškarac.
Mnogi na minimalcu
Još su neki na minimalcu: "Suosjećam. Na minimalcu sam i nikako ne mogu putovati javnim prijevozom jer ne postoje linije, živim u selu da bih uštedjela na stanarini, a 20 km biciklom svako jutro mi je nemoguća misija. Carpool isto nije opcija jer radim u drugačije vrijeme od drugih susjeda koji idu na posao, a većina njih je i u mirovini pa nikamo ni ne idu. Pretpostavljam da je dosta ljudi u mojoj situaciji gdje je auto praktički jedina opcija."
"Razumijem te u potpunosti, radio sam skoro dvije godine za 4300, čak i 4100. Šest dana u tjednu, jedan dan slobodan, niti imaš vremena, ni novca. Sje... ruku na tom poslu i imam na četiri soma, je..., gore ne može biti. Realno što sam ja imao od tog posla, nemaš slobodan dan kad hoćeš, svaki vikend radiš, nemaš godišnji kad hoćeš. Onda bolje otići voziti taksi ili u neku birtiju gdje nema ljudi. Neka plaća i bude ista, ali nećeš se toliko naraditi i nećeš biti živčan. U cijelom svijetu je kaos i razumijem to, ali mene je briga i živim trenutno. Ne možeš preživjeti, ovakva vlast je sje... sve što je valjalo. Seru svi po bivšoj državi, ja se nisam ni rodio, ona je bila propala već, ali priče starijih ljudi, radilo se u tvornicama, nije bilo lako, ali bilo je bolje nego sad. Mogao si živjeti od svog rada, sada nemaš ništa. Ne kažem ja, nekome je bilo loše tada, a sad dobro ili obrnuto. Jednostavno je nekome loše, nekome super, razumijem da nije lako, uvijek se netko mora mučiti da drugi bolje prođe. Valjda to tako mora biti", objasnio mu je drugi.
Ići na posao biciklom
Mnogi su mu predložili da ide biciklom na posao: "Zašto ti bicikl nije opcija? Iz iskustva, zadnjih osam godina idem na posao biciklom, 13 km u jednom smjeru. Ako su godine problem, električni bicikl. Vrijeme - ako nije stvarno smak svijeta - jedna bolja kabanica/pončo mi je super. Infrastruktura je jedini problem koji vidim da je teže rješiv jer ako te je strah voziti bicikl, nema pomoći."
"Brate, električni bicikl je najbolja stvar ikad. Možeš kit naručiti za male pare da pretvoriš normalni bicikl u električni. Ja ne kužim zašto se ljudi vozaju autom okolo za svaku pizdariju", dodao je drugi.
I ostali su mu isto predložili: "Za tih 1400 kn si kupiš ok rabljeni bicikl i voziš više-manje besplatno idućih pet godina. Ja imam puno veću plaću od tebe, a svejedno bicikliram, auto mi se čini kao rupa bez dna u koju ne želim ulagati. Da ne pričamo o brojnim ostalim manama automobila."
Težak život
Mnogi su u teškim situacijama: "Hej, pazi ovo sad. Npr. žena si i radiš za 5000 kuna u nekom dućanu, imaš auto iz 2005. cca za otići na posao i to, nemaš svoj stan pa rentaš za 300 eura neku garsu. Kako živiš? Režije? Gorivo? Neočekivani troškovi? Hrana? Odjeća? Odgovor je nikako, moraš suzbiti troškove pa prodaš auto za siću i nađeš cimericu, daj Bože neka je normalna osoba (50/50). Sad se nekako diše, ali kvaliteta života je narušena prilično zbog jeb... lošeg gradskog prijevoza i manjka privatnosti. E, sad umre ti netko ili se razboliš ili moraš zubaru nešto jače riješiti. Što ti sad preostaje? Država odi u pi... materinu."
"Evo ovako, živim sam u Zagrebu kao podstanar, plaća mi je 7500 kuna, stan (40m2) s režijama mi je u prosjeku oko 2700 kuna, imam kredit od 1800 kuna, račun za mob i internet mi je 500 kuna, mjesečno u auto natočim oko 1000 kuna jer treba i putovati na posao, znači za sve ostalo mi ostaje oko 1500 kuna i, da, trebam si naći još jedan posao jer da se nešto dogodi kao neki kvar na autu ili slično, sranje, onda sam u govnima", ispričao mu je drugi svoju situaciju.
Muškarac iz Jastrebarskog mu je rekao kako on živi: "Radim u poljoprivredi. Traktori mi imaju 4.0 motore, radim 16 sati na dan fizički posao bez prekida i bez praznika, čak ni na Uskrs i Božić jer životinje moraju jesti. S uobičajenom plaćom na kraju mjeseca imam oko 500 kuna za sebe, za hranu, itd. Sad nemam uopće, a upravo sam danas otišao po bačvu plavog dizela koja je koštala 2000 kuna. Trošimo 5000 litara godišnje, ku..., još i jeb... veterinari poskupjeli pa ću morati sam opet liječiti krave, a mehaničari isto pa već mjesecima popravljam sam strojeve. Tuča je uništila sve pa je urod bio jedna trećina onog što je trebao biti i novi krov me koštao 27.000 kuna, gnojivo poskupjelo onako 20x pa se mogu je... Sve otišlo u ku..."
Potrebna je revolucija
Vrijeme je za revoluciju misle mnogi: "Sramotno da ljudi uopće imaju plaće koje ne pokrivaju osnovne troškove. Možda treba revolucija, možda otići iz države, ne znam." Na to se nadovezao drugi muškarac: "Da se mene pita, sravnati državu do dna i ponovno je podići iz početka."
"Eto pa neka se svi ljutimo na socijalističke ideje kao socijalizirani stanovi, besplatan gradski prijevoz i slično. Ekipa doslovno funkcionira na - "ako se ja patim, ONDA SVI MORAJU PATITI" način i baš im je super umjesto da se organizira normalna politička opcija koja neće svaki vikend promijeniti ministra i da se počnu rješavati problemi", dodao je drugi muškarac.
Došlo je do raspada: "Sustav se raspada i u provaliju uvijek prvo upadaju oni najsiromašniji. Žao mi je zbilja, ali stvari će postati još puno, puno gore."
Treba ići raditi u inozemstvo
Ostali savjetuju da se ode raditi u inozemstvo: "Kad ne bih mogao imati primanja bar 10.000 selio bih se van isti tren, što sam i napravio. U Hrvatsku se vraćam kad se stanje poboljša ili kad skupim para za penziju. Ne shvaćam kako se ikome da živjeti samo da bi imao tek toliko da može sutra opet ići raditi (kapa dolje onima koji moraju tako zbog vanjskih utjecaja)."
"Koliko god mrzim što mladi odlaze, najbolji savjet koji možeš dobiti je da ideš u inozemstvo zaraditi, uštedjeti čim više i usavršiti zanat. Samo onda ne pasti u klasičnu zamku inflacije životnog stila, dakle povećati malo kućni budžet, ali ne početi pretjerivati kao ekipa koja se vrati na ljetovanje s autom od 10.000 eura, a do prije dvije godine radili za 3500 kuna i ostajalo im je 1500 kuna na kraju mjeseca", savjetovao mu je drugi.
Neki su odselili u inozemstvo: "Svaka čast ljudi, ja vam se divim. Žena i ja smo imali 10.000 skupa plaću i dalo se nekako. Pokrili smo stan, hranu, auto, godišnji, 200 kuna na stranu bez minusa i pizdarije. To je bilo prije devet godina. Onda mi je pukao film i odselili smo van. Čak i sad kad je gorivo dva eura natočim oba dva auta bez problema i stavimo 300-500 eura na stranu mjesečno. Kome je teško u Hrvatskoj neka pakira kofere."
