Sjećam se, prije jedno desetak godina, kako sam gledala prilog na televiziji o jednoj ženi koja se igrala u dnevnoj sobi sa svoje dvoje djece dok je iza nje bila naslagana oveća hrpa neopranog suđa, a svuda oko nje razbacan veš te pokoja igračka s kojom su se igrali prekjučer koja nikad nije pospremljena na mjesto. Njena je racionalna odluka bila ta da je odabrala biti majka uključena u igru svoje djece i poslovna žena, tako da nema vremena biti i domaćica. Ne znam što vi mislite o tome, ali mene je taj prizor zapanjio.
Nije li ona upravo postavila model svojoj djeci koji kaže da ne treba obavljati svakodnevne zadatke samo zato jer je ljepše igrati se s lutkicama ili valjati se po podu kao da nema sutra? Nije li ona upravo objasnila sebi i drugima da, ukoliko ti se ciljevi ponekad kose, u redu je odustati od jednog od njih?
Moram vam priznati da se ni onda ni danas ne slažem s tom ženom iz priče i da sam oduvijek težila tome da, ma koliko mi bilo teško, ipak ispunim ono što sam si zacrtala.
Naravno da je teško balansirati tri vrlo važne uloge: majčinsku, poslovnu i osobnu. Teško je imati nalakirane nokte, ofarbane i uredno počešljane kose, skuhani ručak i biti nasmijan s djetetom, nakon što ste rasturili poslovni sastanak i dogovorili uspješan projekt. No nije i nemoguće. Trik je u tome da je teško, ali ostvarivo uz dobar plan.
Primjerice: morate biti prisutni na važnom sastanku koji se događa točno onda kad i predstava vašeg djeteta. Važno vam je i jedno i drugo. Što činiti? Ideja je u tome da su nekad izbori teški, ali da ih možemo donijeti i da, jednom kad smo ih donijeli, pokušamo živjeti s tim bez grižnje savjeti, potpuno uronjeni u trenutak. Ako ste odlučili odraditi sastanak i propustiti predstavu, potrudite se biti najbolji što možete biti jer inače nema smisla propuštati bilo što da bi tamo gdje ste ostali bili samo prosječni, nerijetko zamišljeni i zagledani kroz prozor, uvjereni da ste najlošija majka na svijetu. Nakon sastanka, kad sretnete svoje dijete, sjednite zajedno i slušate o tome kakva je bila predstava - svaki mali detalj. I pokušajte odoljeti porivu provjeravanja mobitela ili bacanja pogleda na televizor bez obzira koliko umorni bili.
Situacija svakako može biti i drugačija. Ukoliko ste odabrali otići na predstavu, uživajte u njoj, smijte se i plješćite. Nije važno što dolaze poruke, pozivi i slično, u redu je da tih pola sata budete prisutni samo za jednu osobu kojoj ste se posvetili. To znači da ste napravili konsenzus sa samim sobom, a ne kompromis u kojem sjedite na predstavi, a mučite se mislima o tome kako projekt čeka, sastanci trpe i mobitel vrišti.
Uistinu nije važno koliko vremena provodimo jedni s drugima nego kako provodimo to vrijeme. Uranjanje u osjećaj krivnje dok smo kod kuće, umjesto na poslu i obratno, čini nas lošijim roditeljima, ali i zaposlenicima. Napravite izbor kojeg ćete se držati.
Možemo biti što god poželimo, pitanje je koliko ste vremena i truda spremni uložiti u to. Možemo biti majke koje čiste i uključuju djecu u to, možemo biti poslovne žene koje inspiriraju svoju djecu na ulaganje u vlastito obrazovanje i rad, možemo biti pažljive partnerice koje skrbe za osjećaje drugih, ali ne stavljaju svoje na zadnje mjesto. Možemo biti i sve to zajedno, ako tako želimo.
Pronaći balans u životu ne znači imati svega podjednako, za pravi balans sve što je potrebno su plan, odluka i emotivna agilnost.
O autorici:
Pročitajte još:
- Zašto je promjena teška i kako si možemo pomoći?
- Što je mentalni trening ili kako kvalitetno raditi na sebi?
- Deset jednostavnih smjernica za uspješno roditeljstvo
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
