U lipnju 2009. godine jedan je stariji muškarac sijede kose, u crnoj kožnoj jakni, stigao autobusom u okrug Sligo u Irskoj s namjerom da ondje nestane bez ijednog traga. Odakle je došao i što mu je bilo na pameti - do danas je zagonetka jer se prethodnopotrudio da temeljito izbriše sve dokaze o svome postojanju. Tri dana kasnije umro je na plaži u Roses Pointu.
Jedini tragovi preostali za njim bile su snimke nadzornih kamera u hotelu Sligo City gdje je odsjeo prijavivši se pod imenom Peter Bergmann.
Njegovo tijelo pronađeno je na plaži u zoru 16. lipnja 209. godine. Uza se nije imao ikakve dokumente niti išta drugo na temelju čega bi mogao biti identificiran. Čak su i etikete na njegovoj odjeći bile odrezane, piše Irish Central pišući o ovom zagonetnom slučaju nakon što je emitiran kratki dokumentarni film "Posljednji dani Petera Bergmanna" ("The Last Days of Peter Bergmann").
Odlazio s punom vrećicom i vraćao se praznih ruku
U dokumentarcu redatelja Ciarana Cassidyja, na temelju snimki nadzornih kamera i svjedočenja ljudi, uglavnom hotelskog osoblja, koji su bili u kontaktu s njim, rekonstruira se neznančev dolazak u Irsku, kartak boravak u Sligu i smrt na plaži Roses Point.
"Svi tragovi koje imamo o njemu su ovdje u Sligu. Ne možemo ga smjestiti nigdje drugdje u svijetu", kazao je jedan istražitelj koji je radio na ovom do danas nerasvijetljenom slučaju.
Neznanac je svakoga jutra, tijekom tri dana koliko je boravio ondje, izlazio iz hotela s ljubičastom plastičnom vrećicom i vraćao se u hotel praznih ruku. Naknadno je otkriveno kako se malo pomalo rješavao svojih stvari i odjeće. Istražitelji su uvjereni kako njegovi rijetki izlasci iz hotela upućuju na to da je pažljivo isplanirao svoje svakodnevne rute kako bi izbjegao da ga kamere prečesto sime.
"Nadzorne kamere u Sligu vrlo su vidljive i on ih je vjerojatno sve locirao Da nije bilo tako, mi bismo vidjeli gdje je odlazio odlagati svoje stvari i odjeću. Potrudio se da sve to što je posjedovao kada je stigao u Sligo ne bude pronađeno", rekao je istražitelj.
U hotelu prijavio lažnu adresu u Beču
Nakon njegove smrti postalo je jasno da ne postoji osoba imena Peter Bergmann koja bi odgovarala njegovom opisu ili starosti igdje u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi. Utvrdilo se da na adresi u Beču, koju je naveo prijavljujući se u hotelu, zapravo nema ničega.
"Obavili smo opsežne pretrage diljem Sliga - sve kante za smeće, javne površine, vrtove kuća, čak smo pretražili i lokalno odlagalište otpada nadajući se ćemo pronaći nešto što bi nam pomoglo da ga identificiramo i saznamo tko je on zapravo. No, sve je bilo bezuspješno", kazao e istražitelj za Irish Central.
Muškarac je drugog dana boravka u Sligu u pošti kupio osam poštanskih maraka od 82 centa, aloi nikada nie utvrđeno je li ikome poslao neko pismo ili razglednicu. Također je nejasno zašto je od svih mjesta na svijetu izabrao baš Irsku i Sligo da bi nestao bez traga. Dan prije smrti od taksista je zatražio da ga odveze na najmirniju plažu u blizini. Ovaj ga je odvezao do Roses Pointa.
"Izašao je i pregledao to područje. Djelovao je vrlo zadovoljno. Vratio se u taksi i tražio da ga odvezem natrag u Sligo. Uopće nije razgovarao ni družio se s ljudima", ispričao je taksist u spomenutom dokumentarcu.
Izabrao najmirniju plažu za odlazak u smrt
Neznancu je plaža u Roses Pointu očito bila idealno mjesto za umrijeti. Sutradan, nakon što je izašao iz hotela, kupio je jednosmjernu autobusnu kartu do Roses Pointa. Iz hotela je izašao s dvije torbe i ljubičastom plastičnom vrećicom, ali je na autobusnu stanicu došao samo s torbama. Tamo je u kafiću pojeo sendvič i popio kapučino te pročitao novine koje je potom pocijepao na komadiće.
Iako na plaži nije razgovarao s ikime, nekoliko ljudi koji se sjećaju da su ga tamo sreli kažu da je ostavio dojam na njih. Isticao se, kažu, u svojoj crnoj odeći hodao kao da je "u svome svijetu".
"Doimao se kao da nije u ovom vremenu i prostoru. Nogavice su mu bile zavrnute do koljena. Bosonog je hodao plićakom, držeći ruke na leđima i bivajući pognut. Izgledao je kao da je u nekom drugom svijetu", ispričala je jedna žena koja ga je tog dana vidjela na plaži.
Jedan par se prisjeća da su ga sreli na laži oko 22.30 i pozdravili na što im je on kimnuo glavom.
'Nikakvih podataka o njemu nigdje nismo pronašli'
U zoru 16. lipnja 2009. godine otac i sin koji su trenirali na plaži našli su njegovo beživotno tijelo u moru. Isprva su mislili da se radi o lutki, a kada su shvatili da je riječ o čovjeku, pozvali su policiju. Obdukcijom nisu bili utvrđeni ikakvi dokazi o nasilnoj smrti ili o utapanju. No, liječnici su otkrili da je neznanac imao veliki karcinom prostate i kostiju te utvrdili da je ranije pretrpio nekoliko srčanih udara. Toksikološki nalaz također je bio čist, u njegovom organizmu nije bilo tragova čak ni običnog aspirina.
Istraga je trajala mjesecima.
"Istražili smo svaku moguću opciju. Provjerili smo sve medije u zemlji i inozemstvu, testirali mu DNK, uzeli otiske prstiju i prosljedili svim policijama, ali podataka o njemu nigdje nije bilo", prisjetio se jedan od istražitelja dodajući kako je neznanac vjerojatno računao na to da će njegovo tijelo odnijeti more i da ga nitko nikada neće naći.
