Očekuje se da će se globalne emisije ugljikova dioksida ove godine povećati na gotovo iste razine kao u 2019., čime će se zaustaviti prošlogodišnji drastičan pad uzrokovan lockdownom uslijed pandemije COVID-19.
To znači da emisije ponovno rastu, kada bi trebale biti u brzom padu ako želimo postići cilj ograničavanja globalnog zagrijavanja na 1,5 Celzijeva stupnja iznad predindustrijskih razina.
Znanstvenici su kreirali klimatski sat 2015. kako bi pokazali koliko se brzo približavamo 1,5 stupnju, donjoj granici globalnog temperaturnog cilja Pariškog sporazuma i posljedičnom pragu za klimatske utjecaje.
Sat prati globalne emisije i podatke o temperaturi te koristi najnoviji petogodišnji trend emisija kako bi procijenio koliko je vremena preostalo dok globalno zatopljenje ne dosegne prag od 1,5 Celzijeva stupnja.
Nova procjena emisija iz 2021. uklanja gotovo godinu dana od odbrojavanja, što znači da smo sada tek nešto više od 10 godina od 1,5 stupnja, piše Science Alert.
Praćenje globalnog zatopljenja u stvarnom vremenu
Klimatski sat je način za vizualizaciju i mjerenje napretka prema našim globalnim klimatskim ciljevima. Datum se približava "cilju" kako emisije rastu ili se pomiče unatrag kako se smanjuju.
Svake godine znanstvenici su ažurirali sat kako bi odražavao najnovije globalne podatke, kao i naše sve bolje znanstveno razumijevanje toga koja je razina emisija potrebna za ograničavanje zagrijavanja na 1,5 stupnja.
Ovogodišnje resetiranje sata koristi tri skupa ažuriranih podataka. Prvo, nove procjene povećanja globalne temperature iz Šestog izvješća o procjeni Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) pokazuju da su ljudske emisije stakleničkih plinova odgovorne za gotovo sve opaženo zagrijavanje klimatskog sustava.
Znanstvenici koriste procjenu globalnog zagrijavanja uzrokovanog ljudskim djelovanjem iz Indeksa globalnog zagrijavanja, koji je od studenog 2021. dosegnuo 1,24 stupnja iznad prosječne temperature 1850. - 1900. godine.
Drugo, Globalni ugljični projekt predviđa da će se globalne emisije ugljikova dioksida povezane s energijom u 2021. godini povećati za 4,9 posto od 2020., nakon pada od 5,4 posto između 2019. i 2020.
Koriste se podaci iz zadnjih pet godina za predviđanje globalnog trenda u emisijama ugljikova dioksida iz fosilnih goriva, uz pretpostavku da će dodatne emisije ugljikova dioksida iz korištenja zemljišta ostati konstantne na prosječnoj razini tijekom posljednjih pet godina.
Podaci od 2016. do 2021. sugeriraju da će, u nedostatku dodatne intervencije politike, globalne emisije ugljikova dioksida nastaviti rasti za prosječno 0,2 milijarde tona (oko pola postotnog boda) godišnje.
Treće, koristi se najnovija procjena preostalog proračuna ugljika. To predstavlja ukupnu količinu emisije ugljikova dioksida koju još uvijek možemo ispuštati, a da ne premašimo određeni globalni temperaturni cilj.
Prema posljednjoj procjeni IPCC-a, preostali proračun za ugljik iznosi 500 milijardi tona emisija ugljikova dioksida od 2020. nadalje. Emitirat ćemo blizu 80 milijardi tona tijekom 2020./2021., ostavljajući 420 milijardi tona emisija ugljikova dioksida u proračunu nakon 2021. godine.
Očekuje se da će godina u kojoj ćemo emitirati posljednji dio ovog preostalog proračuna ugljika biti i godina u kojoj će globalne temperature doseći 1,5 Celzijeva stupnja. Sadašnji trend emisije sugerira da je taj trenutak sada udaljen samo 10 godina.
Smanjenje globalnih emisija može dodati vrijeme na satu
Kada su ažurirali klimatski sat 2020., smanjenje globalnih emisija uzrokovano zaključavanjem povezanim s pandemijom bilo je dovoljno da se satu doda gotovo godinu dana.
Ali sada, 2021. godine, emisije ponovno rastu i vrijeme koje je prethodno dodano sada je izgubljeno. Ovogodišnje godišnje ažuriranje uklonilo je devet mjeseci od odbrojavanja, koje sada pokazuje 10 godina i pet mjeseci dok ne dosegnemo 1,5 stupnja.
Međutim, mnogo toga se može dogoditi u desetljeću. Svaka izbjegnuta emisija ugljikova dioksida jedinica je vremena koju možemo dodati satu. Smanjenje ostalih stakleničkih plinova koji uzrokuju zagrijavanje, poput metana ili dušikova oksida, također će pomoći produljiti vremensku liniju od 1,5 stupnja, s obzirom na to da se učinci tih drugih plinova odražavaju u procjeni preostalog proračuna za ugljik.
Ako uspijemo dovesti globalne emisije ugljikova dioksida na nulu u sljedeća dva desetljeća, imamo dobre šanse da uopće ne dosegnemo 1,5 stupnja. Malo je zemalja, međutim, usvojilo ovu razinu ambicija: samo je nekolicina, uključujući Urugvaj, Finsku, Island i Austriju, predložila obećanja o neto nultim emisijama s ciljanom 2040. godinom ili ranije.
Neto-nula do 2040. očito je težak zadatak, ali još nije kasno za pokušaj. Ako smo jednu stvar naučili iz pandemije COVID-19, to je da brza i dalekosežna akcija kao odgovor na akutnu prijetnju može biti uspješna u ograničavanju štete.
Globalne klimatske promjene manje su akutna, ali jednako snažna globalna prijetnja. Ako uspijemo odgovoriti na isti način, na sličan ćemo način uspjeti ograničiti štetu, kako na sadašnje, tako i na buduće generacije.
