Tijekom života zaljubljujemo se i prekidamo i tako u krug, samo da bi opet bili u vezi. Svi ljudi koje sretnemo na tom putu imaju svoju ulogu i dani su nam da nešto od njih naučimo. Neki ostaju do kraja života, drugi idu dalje, što doživljavamo vrlo dramatično i mislimo da je kraj svijeta.
Emocionalni usponi i padovi najnormalniji su dio života i kao takve bismo ih trebali prihvatiti. Iako u mnogim trenucima zaljubljivanja mislimo da je to to, psiholozi tvrde da se svaka osoba može istinski zaljubiti samo tri puta tijekom života.
Svaki takav događaj iznimno je nužan, a na svoj način i neophodan za rast nas kao osoba.
1. Ljubav iz bajke
Prvu ljubav obično upoznamo dok smo još uvijek vrlo mladi. Osjećaji koje tada proživljavamo čine nam se kao oni između princa i princeze iz bajke pa ih idealiziramo i mislimo kako ćemo biti zaljubljeni u istu osobu do kraja života.
Malo ovakvih bajki zaista i uspije na duge staze jer smo tad u osjetljivim godinama i važnije nam je kako nam veza izgleda na van nego što mi zaista osjećamo. Odbijamo obratiti pozornost na male probleme, stavljamo ih pod tepih, žrtvujemo svoja načela za dobrobit veze jer duboko u sebi vjerujemo da tako mora biti. Pritom imamo tendenciju raditi ono što od nas očekuje obitelj i prijatelji.
Mnoge se takve veze raspadnu nakon nekog vremena, ali takva nas ljubav uči da je jednako važno gledati partnera kao što je i gledati oko sebe.
2. Komplicirana ljubav
Druga ljubav našeg života je i najviše komplicirana. Uvjereni da smo skupili dovoljno iskustva iz prošle veze kako se neke stavri ne bi ponovile, odabiremo potpuno drukčijeg partnera. Ili nam se barem tako čini.
Vjerojatno ćemo biti izmanipulirani, prevareni, povrijeđeni. Iskorištavamo svaku priliku da bismo popravili što se popraviti može, ali svaki novi pokušaj vodi k propasti. Ovo je veza prepuna drame s tek malo trenutaka istinske sreće.
Ona nas uči da je jednako važno i primati i davati ljubav.
3. Zrela ljubav
Treća ljubav pojavljuje se kada nam je već dosta čekanja i polako odustajemo. Dolazi iznenada i nepozvana te nam se na prvi pogled čini da nije u skladu s našim idejama kakva bi prava ljubav trebala biti. Ovo je pravi odnos jer se ne trudi biti savršen i u njemu se osjećate opušteno i lagano.
U ovoj fazi života više nemamo stara očekivanja te ne izmišljamo karakteristike koje bi naš partner trebao imati. Sada smo ga tek spremni prihvatiti onakvog kakav zaista jest, a on nas prihvaća na isti način.
Takva ljubav uči nas da je važno biti svoj i da odnos ne mora biti savršen jer savršenstva ni nema.
