Na jednom srpskom forumu povela se priča o svadbenim običajima, nekim prilično neugodnim, poput onog da se javno upisuje koliko je novca koji gost dao ili koji je poklon donio, ali ono što je najviše “raspalilo” forumaše je priča o praznim kuvertama. Kako je većina istaknula, nije sramota ako nemaš novca za poklon, ali je “odvratno ako lažeš i obmanjuješ mladence koji su ti ili neki prijatelji ili, još gore, rodbina”.
Brak bi savjetovao svakome, ne i svadbu
Svoje iskustvo podijelio je jedan korisnik iz Čačka po imenu Milutin, a njegova zaista nevjerojatna priča izazvala je pregršt komentara na mreže, prenosi Espreso.
"Oženio sam se prije 12 godina i, hvala Bogu, još sam u braku. Bolju ženu nisam mogao odabrati i ako mene pitate, svima bih savjetovao brak. Ali nakon iskustva koje sam imao, ne bih i vjenčanje", počinje.
'Posudili smo novac za svadbu'
"Svadba je bila za 300 gostiju; i žena i ja imamo dosta prijatelja i rodbine, pa jednostavno nismo mogli smanjiti. Posudili smo novac, računajući da ćemo ga vratiti poslije vjenčanja, jer smo većini, iako onim najbližim, poručili da bi nam više značio novac od poklona", iskren je Milutin.
"Sve je bilo super, bilo je veselo, plesalo se do jedan u noć… Poslije smo, kako je to običaj, žena i ja otvarali poklone, a novac iz označenih kuverata smo stavljali na gomilu. Znao sam da će biti nekih nepotpisanih poklona i kuverti, uvijek se dogodi da se zaboravi čestitka u posljednjem trenutku. Ali rekoh da ih ne miješam s drugima, lakše ću onda “provaliti” što je od koga i kome da zahvalim na pravi način. Da ne bi bilo da zovem Đoleta da mu kažem “hvala na tosteru”, a čovjek uzeo TV. Nije u redu", nastavlja
'Dužan sam ti 50 eura'
A onda je vidio ono za što je Milutin čuo, ali nikada iz prve ruke. Naišao je na praznu kuvertu. "Otvaramo mi tako te kuverte, a ljudi su davali koliko je tko imao – 20, 30, 50, 100 eura… Svatko prema svojim mogućnostima. Dobar prijatelj za kojeg sam znao da je u financijskim problemima, napravio je foru, pa je u kuvertu stavio papirić na kome piše: “Dođem ti 50 eura”. I stvarno mi je poslije pola godine dao novac. Ali, da se vratim… Uzimam ja tako jednu bijelu kuvertu, znate one “plosnate” kao za račune, i vidim da je tanka. Otvorim, a unutra ništa!", šokirano je naveo Milutin.
"Au, Bog te maz’o, pa to se stvarno događa, pomislim. Pitam ženu je l’ ima ideju tko bi mogao da bude, ona kaže da nema. Stvarno su nam svi gosti bili vrlo bliski. Ako nije obitelj, onda su prijatelji iz djetinjstva. Bilo je tu njenih priajteljica i mojih prijatelja koji su poveli dečke i djevojke koje ne poznajemo, ali oni i nisu davali poklone. Dakle, blizak krug od 300 ljudi, a među njima “korov”… Pa, je li moguće?". kaže Milutin.
Izdaja probudila inat
Izdaja ga je toliko pogodila da se zainatio istjerati cijelu priču do kraja. Konzultirao se sa ženom, zaključili su da se najvjerojatnije radi o nekom daljem rođaku, jer su prijatelje koje su zvali znali od djetinjstva, odrasli su zajedno.
"'Mene su našli', pomislim krenem redom zvati one koji se nisu potpisali na poklon. Jedan rođak, drugi rođak, tetka s tatine strane, ujak s mamine i tako redom. Lijepo ja sve pitam je l’ im bilo lijepo, zahvalim se na poklonu, pa kažem: “Jao, pobrkale nam se čestitke, baš me sram, ne znam na čemu da se zahvalim…?” I onda oni kažu – te pekač, pa 50 eura, set posuđa, i tako… Krug se suzio, svi od rodbine su nešto dali. Ostalo mi samo nekoliko prijatelja. Neke dvije njene prijateljice i moja tri drugara, od kojih sam s jednim zaista odrastao. Išli zajedno u vrtić, školu, živi u mojoj ulici, druga kuća od mojih roditelja. Poslije srednje je otišao u Ameriku, bio tamo nekih desetak godina, pa kako nije bilo posla, vratio se i sad je opet kod svojih. Rekoh, daj i njega da prebrišem, uvjeren da nije on prevarant ", priča Milutin.
Vidim ja koliko je sati
"Pozovem ga, pa opet odglumim sve po redu, kako me je sramo, eto zovem da se zahvalim, a ne znam na čemu… itd, kad ono tajac. Šuti on s druge strane telefona. Rekoh “Što šutiš, što je bilo?” I tu on počne nešto da “muulja”. Te izgubila mu se čestitka, te je stavio 200 eura, te je ostavio novac da njegovi daju. Vidim ja koliko je sati. Zahvalim mu se što je bio na vjenčanju i kažem: “Druže, mogao si mi reći da nemaš, ne bi bio nikakav problem. ‘Hajde, na zdravlje ti bilo”. Više nikada mi se nije javio, niti ja njemu. A njegovi roditelji crvene svaki put kad me sretnu. Što će nesretnici, sramota ih zbog njega", zaključuje Milutin.
Njegova priča je izazvala burne reakcije, dosta je bilo onih koji su mu čestitali što nije prešutio, a tek poneko ga je nazvao “sitnom dušom” i da je trebao sve zaboraviti i “ne rušiti staro prijateljstvo zbog glupih para”.
