"Kada sam diplomirala preselila sam se u New York. Živjela sam u dvosobnom stanu. Osjećala sam se sigurno živeći u ovom gradu. Sve do jednog trenutka.
Pratio me muškarac u autu
Nedugo nakon što sam se uselila šetala sam jednog sunčanog poslijepodneva niz ulicu, pored velikog teniskog terena kada sam shvatila da me netko u autu prati. Ignorirala sam ga minutu ili dvije misleći da sam sve umislila i kako prati nekog drugog. Pogledala sam oko sebe i shvatila da osim mene i ovog vozila nema nikoga na ulici.
Kako sam pogledala iza sebe, tako sam uočila da u autu spuštenog krova koji me prati sjedi lijepo odjeven čovjek, da me gleda i da masturbira. Sigurna sam kako sam problijedila i ostala u šoku, a upravo je takvu reakciju i priželjkivao. Približio mi se, nasmijao se i produžio dalje niz cestu.
Kada sada gledam unatrag shvaćam da sam možda mogla zapisati njegovu registraciju i prijaviti ga policiji. Ali, nisam to napravila. Samo sam u sebi pomislila: 'Tako je valjda to kada si žena.'
Agonija se nastavila
Nažalost, bila sam u pravu. Iduće dvije godine živjela sam u Queensu, a radila na Manhattanu i često sam se kasno navečer vozila podzemnom željeznicom. Prizor masturbacije muškaraca u autu ovdje su bili česti. Pobjegla bih od auta što brže i nikada se ne bih sjetila pozvati policiju. Uvijek bih gledala gdje su drugi ljudi. Mislila sam kako je ovo nešto što se jednostavno događa. Mislila sam kako je to normalno jer si žena.
Dok sam radila u restoranu kao konobarica rekli su mi da ignoriram neugodne komentare. Ako je stvarno postalo užasno onda sam mogla pozvati muškog kolegu da me zamijeni. Uzmite u obzir da je radna odjeća bila klasična uniforma, nimalo izazovna. Prihvatila sam činjenicu da je ovako biti žena.
Kada me je stariji muškarac, s kojim sam tada izlazila tjerao na seksualne radnje i odustao tek kada bih ga odgurnula od sebe rekla sam si kako me vjerojatno ne razumije. Ljudi moje generacije su naučeni kako ne stvarno znači ne. Mislim da mnogi muškarci riječ ne smatraju pozivom na daljnje nagovaranje i uvjeravanje. Odlučila sam da je ovo normalno kada si žena.
Nisam prostitutka
Kada sam se preselila u Los Angeles bila sam sretna što napokon imam vlastiti auto. Imala sam mali stan u centru i svugdje sam mogla doći pješke. Ali tada nitko nije išao nigdje pješke, već su svi koristili aute, a žena sama na ulici koja šeće se često smatrala prostitutkom.
Sjetit ćete se kako su 90-te bile godine grungea. Hodala sam u širokim hlačama i tatinoj košulji, a svejedno bih uvijek dobivala komentare i pozive na vožnju. Kada bih rekla kako ne trebam prijevoz bili su posramljeni, svi osim jednog muškarca koji je ironično vozio auto spuštenog krova.
Jedan od najgorih uleta je bio kada je muškarac u Jaguaru stao pored mene i pitao me hoću li ići na piće s njim u luksuzni hotel. Bila sam odjevena u svoju široku odjeću i blesavo sam rekla: 'Ne hvala, nisam prigodno odjevena', na što je on rekao kako će me odvesti doma da se presvučem. Onda sam mu rekla da već imam planove, a on je nadodao kako je usamljen i kako će me odvesti u shopping prije hotela. Pitala sam ga zna li da nisam prostituka, a on je odgovorio kako me upravo zato i želi. Jer sam tako posebna.
Bio je tu i čovjek koji mi je nudio auto, stan, plastičnu operaciju za jako nisku cijenu u zamjenu za seks s njime. Tako je to kada si žena.
Ja sam imala sreću jer sam imala prekrasnog oca i mnoge druge nevjerojatne muškarce u svojem životu. Ne vjerujem kako su svi muškarci isti, postoje samo loši muškarci, tako se barem volim tješiti.
Eto, tako je biti žena, a nema previše izgleda da će se stvari promijeniti uskoro."
Izvor: Huffington Post
