"Imam 33 godine i nikada me nitko nije poljubio, a jedini tip s kojim sam bila u vezi, samo me držao za ruku dok se pokušavao uvaliti mojoj cimerici", riječi su kojima opisuje svoj život ova anonimna Amerikanka.
"Znam da je to istina, jer joj je on to priznao, kada ju je pokušao poljubiti", dodaje. Uvjerena je kako muškarcima nikada nije bila privlačna.
"Jedine veze koje sam imala bile su one preko interneta. Jedini dečko kojega sam upoznala uživo, kada me je vidio, samo me zagrlio", opisala je svoja "ljubavna" iskustva.
Usamljenost je nešto na što je već naviknuta. "Osjećam se kao jedina žena na planetu koja baš nikome nije privlačna", priznaje poražavajuću istinu.
No, ono što ju muči više od činjenice da je cijeli svoj mladi život proživjela bez muškarca jest to što o svojoj usamljenosti ne može otvoreno govoriti. Pojašnjava kako se, jednom kada iskrsnu razgovori o seksu, nastoji sakriti iza laži kako je ostati nevin do braka stvar izbora, religioznih uvjerenja. Evo kako je to ona sročila:
"Nevinost smo pretvorili u reklamni slogan. Tvrdimo kako je to svar religioznih uvjerenja (zatucanosti), svedena je na tjelesnu grotesku, a smatra se i sociološki neprihvatljivim stanjem. Izbjegavamo priznati kako seks, pojedinima od nas, poput mene, nikada nije bio ponuđen"
Kada priča sa svojim prijateljicama o seksu ona se, donedavno, pretvarala kako ima iskustva. Nastojala je prikriti činjenicu da je nevina, pa se smijala kada joj ništa nije bilo smješno, lagala kada joj je bilo neugodno govoriti samo kako bi prikrila svoju istinu. Ponekad joj smeta isticanje seksualnih sloboda, jer u njima ona ne pronalazi sebe. Takvi poput nje uopće ne postoje, u javnom mijenju.
"Dok sam odrastala učili su me kako je najvažnije dečkima reći "ne". Ja sam uvijek priželjkivala taj trenutak. Priželjkivala sam trenutak kada ću nekom dečku reći "ne", jer bi to značilo da postoji mogućnost da ću jednoga dana nekome moći reći "da", kada seks postane temom. Međutim, to pitanje nikada nije iskrsnulo", iskreno govori.
Nadala se kako će, jednom kada dođe na fakultet, stvari biti bolje. Ukratko, fakultet nije ispunio njezina očekivanja.
"Nadala sam se kako će moj intelekt privući nekog normalnog dečka. Ništa od toga. Bila sam zbunjena. U filmovima nije tako. Romani imaju drugačije završetke. Većina mojih prijatelja vjenčala se nakon fakulteta. Svi osim mene. Morala sam se upitati zbog čega nisam privlačna niti jednom muškarcu?"
Dovoljno zrela da se preispita, analizirala je svoju osobnost. Tražila je "krivca" za nepodnošljivo stanje u kojemu je čitav svoj život. Da, ima višak kilograma, ali poznaje mnoge koje su i deblje od nje, pa imaju dečke. Proučavala je i stručnu literaturu samo kako bi zaključila da čak i u tim knjigama postoji sretni kraj. Pretpostavka je kako svi, kad tad, završimo u braku. Odgovor zašto je sama, nije pronašla.
Desetljeće nakon što je završila fakultet, stvari se nisu bitno promijenile. Polako je počela prihvaćati mogućnost da će cijeli svoj život ostati sama. "Ima dana kada mi dođe da istrčim na ulicu i zaprosim prvog frajera na kojeg naletim. Većinom prihvaćam kako se moj život neće lako niti brzo promijeniti. Prije svega, željela bih da to bude, ipak, stvar mojeg izbora", sasvim razumno pojašnjava ova usamljena žena.
Za razliku od svojih formativnih godina, sada ipak otvoreno govori o svojoj situaciji. To joj ponekad olakšava, a ponekad otežava situaciju. Ljudi, generalno, smatraju kako je sama kriva za svoju sudbinu. "Nastojim ljudima objasniti kako biti djevica u mojim godinama nije uvreda. Pojašnjavam im kako seksualno iskustvo i zrelost nisu nužno vezani jedno uz drugo. Odgovori koje sam dobila kreću se između konstatacije mojih prijateljica kako, očito, nisam primjećivala dečke koji su bili zainteresirani za mene ili nisam imala dovoljno samopouzdanja kojim bi ih privukla k sebi".
Na taj način, oduzimaju joj jedinu stvar u životu na koju se uvijek mogla osloniti, inteligenciju. Kada joj prijatelji govore takve "utješne" stvari, kada joj govore kako je lijepa, kako je ipak atraktivna i kako će se u njezinom životu pojaviti muškarac koji joj je suđen, ona komplimente odbija jer želi ostati realna, želi vjerovati svojem umu koji joj govori kako nije privlačna muškom rodu.
"Ja ne želim biti sama cijeli svoj život. Željela bih da me netko još jednom poljubi, ali bih željela i da ljudi prihvate činjenicu kako postoje ljudi poput mene, koji nisu svojom voljom sami. Puno bi mi pomoglo kada bi me uključili u razgovore o seksu i ljubavi i prihvatili "nevinašce" poput mene.", zaključuje žena koju nikada nitko nije poljubio.
