Iza kisobrana majke, ocevi, rodaci onih cija imena i podaci pisu na papiricima zakacenima za kisobrane. Tako izgleda trznica brakova u sjeni supermodernih sangajskih nebodera.
Jer u Sangaju, gradu s 24 milijuna stanovnika, nije lako naci onu pravu i onog pravog, zato se roditelji svakog vikenda nalaze u parku u sredistu megalopolisa kako bi na slijepo pokusali spojiti svoje neudane kceri i neozenjene sinove.
Kisobranske bracne ponude u zelenoj oazi megalopolisa
Narodni park zelena je oaza tik uz Nanjing Road, jednu od najuzurbanijih svjetskih trgovackih ulica, okruzen mnostvom najmodernijih nebodera. To je megagrad posve zapadnjackog izgleda koji sa 126 nebodera visih od 150 metara zauzima cetvrto mjesto po broju takvih nebodera na svijetu.
Zadnjih desetak godina park je dobio novu svrhu. Subotom i nedjeljom, bila kisa ili sunce, od podneva do pet popodne postaje trznicom brakova.
Sangajska profesorica kineskog jezika za strance Joy Jang, koja je jedno vrijeme radila i u Hrvatskoj, kaze nam kako je za taj fenomen zasluzan i nesluceni razvoj ekonomije u Kini. "Postali smo bogatiji, svi imamo kompjutore. Mladi sada ostaju kod kuce igrajuci se na svim vrstama elektronskih naprava. Ne izlaze van i ne nalaze nove prijatelje, imaju ogranicen izbor bracnih veza", kaze Joy.
Vidi se to i na cesti, u restoranima, u podzemnoj zeljeznici, gdje mladi i ne tako mladi Kinezi ne dizu glave sa svojih najnovijih modela smartphonea, ne obracajuci paznju na svijet oko sebe. Takvo su ponasanje uocile i kineske vlasti, pa su osnovale niz rehabilitacijskih klinika za lijecenje ovisnosti od interneta, na kojima se pod strogim vojnickim rezimom ovisnici "skidaju" s neta. Roditeljima dozlogrdilo: iako sramezljivi, odlucili preuzeti inicijativu I onda su roditelji odlucili preuzeti inicijativu, sto nije mala stvar u suzdrzanom i sramezljivom kineskom drustvu.
Zato svakoga vikenda na stazama sto vijugaju pod sjenom palmi, izmedu lotosovih jezeraca nice mnostvo otvorenih kisobrana na koje roditelji stavljaju list papira s osnovnim podacima svoje samacke djece.
Zasto kisobrani? "Ako imas kisobran, ostavis ga i mozes otici, jer ga nitko nece uzeti, ali ako imas stolicu netko moze sjesti na nju ili je odnijeti", odgovora Joy.
Na papiricima pise: spol, godina i mjesto rodenja, visina, tezina, adresa, obrazovanje, zanimanje, zarada, broj telefona... Ponekad obitelj stavi i uvjete koje partner mora zadovoljiti, a u pravilu se traze slicni parametri, posebice u statusu i zaradi.
U jednom dijelu parka zenidbene ponude oglasavaju se na prakticniji nacin, na papirima s ispisanim podacima, zakacenim kvacicama na dugackom uzetu – kao kad se susi rublje. Sve se vidi, osim imena i fotografija.
"Nema slika jer su one vrlo osobne, ali ako si ozbiljno zainteresiran pokazat ce ti ih, u mobitelima ih imaju puno", pojasnjava Joy. Podjednako iza kisobrana ukipljeno stoje i majke i ocevi, nadu se i djedovi i bake, rodaci... Pomalo im je neugodno, ne dozvoljavaju da ih se fotografira. Svi oni samo zele pomoci da im podmladak sklopi brak.
Pomazu i profesionalni "provodadzije"
Za one koje je sram stajati i izlagati se na otvorenom ili zele da im u misiji sklapanja braka pomogne strucnjak, postoje "provodadzije" koje za malu naknadu to rade profesionalno. Oni imaju cijelu kartoteku s mnostvom bracnih kandidata, znaju napamet sve o njima i pomazu da se spoje. Jedan od njih, odjeven poput kicosa, stoji na prometnom dijelu parka, oko njega je guzva. Sam sebe naziva "kraljem ove trznice". Koliko dugo radi taj posao? Godinama! Koliko je ljudi spojio? Bezbroj, odgovara uz smijeh.
Pita odakle smo. Joy mu odgovara na kineskom: Keloudiya - tako se na kineskom kaze Hrvatska. "Keloudiya, Keloudiya, nogomet, nogomet", uzvraca profesionalni "matchmaker". Medutim, kaze Joy, postoje slucajevi kada roditelji godinama bezuspjesno svakog vikenda dolaze u Narodni park i kuci odlaze razocarani ne ugovorivsi spoj za voljeno dijete. Procedura je sljedeca: ako si zainteresirani roditelj "trazitelj", mozes razgovarati s roditeljem "ponudacem" koji ce pokazati slike i otkriti osobnije podatke o djeci. Ako su medusobno zadovoljni i zakljuce da je to to, ugovorit ce spoj na slijepo. Pritom su obicno roditelji oni kojima se zuri da se spoj i dogodi, dok se djeca neckaju. Nekad uopce ne pristanu na spoj, nekad izlazak propadne, a ponekad se brak i ostvari, manje zbog ljubavi na prvi pogled, vise da bi se ispunila ocekivanja obitelji.
U brak zbog pritiska okoline
Vecina samaca koje roditelji brze-bolje zele ugurati u brak, u kasnim su dvadesetim ili tridesetim godinama. U konacnoj odluci podjednaku ulogu imaju roditelji i djeca, kaze Joy. U situaciji kada ti roditelji i okolina stalno govore: moras se ozeniti, moras se udati, ne mozes dalje ovako, ne smijes ostati sam/a, ti si jedini/a koji nije u braku... Djeca na kraju naprosto pristanu kako bi prekinuli pritisak, pojasnjava.
Obitelj je vrlo vazna u kineskoj kulturi. To je kljucna tocka kineskog drustva oko koje se sve vrti. Zato su djeca odgajana pod imperativom ulaska u brak: najvaznije sto se mora napraviti u zivotu je sklopiti brak i prosiriti obitelj. Brak se pritom smatra vise ekonomskom nego emotivnom zajednicom.
Na tom principu radi i sangajska trznica brakova - zato je jedan od najvaznijih uvjeta da oboje kandidata podjednako zaraduju. "Ali brakovi nisu takvi... Obicno ako su roditelji zadovoljni s nekim 'na papiru'. ne znaci da ce se razviti osjecaji izmedu njih", kaze Joy. Dodaje da ne postoje podaci koliko bracnih veza zacetih u Narodnom parku i uspije.
Paradoks: na trznici se vise nude djevojke, a u Kini daleko vise muskaraca nego zena
Na trznici brakova u "ponudi" je vise djevojaka, iako se u Kini rada daleko vise muskaraca nego zena sto ce, procjenjuju strucnjaci, 2020. godine dovesti do toga da se 30 milijuna kineskih mladica u dobi za brak nece imati za koga ozeniti.
Rezultat je to donedavne kineske politike "jednog djeteta" i kulture u kojoj je musko dijete pozeljnije, zbog cega su bila masovno abortirana zenska djeca.
No, na sangajskoj trznici ipak je vise zena, objasnjava Joy, jer djevojke u zadnje vrijeme obicno vise postizu u zivotu. "Naporno se skoluju i rade, napreduju, stvaraju karijeru, njihovi roditelji imaju sto ponuditi. Decki su vise nestasni, skloniji zabavi, jednostavno nisu dovoljno 'vrijedni' da bi ih se oglasilo na trznici", kaze Joy probijajuci se kroz sumu kisobrana poslaganih duz staza Narodnog parka.
Engleski kutak: prva asocijacija na Hrvatsku - nogomet
Tik uz trznicu brakova, u istom se parku nalazi i takozvani "engleski kutak". Tu dolaze Sangajci svih generacija vjezbati konverzaciju na engleskom jeziku. Formiraju male skupine i zucno raspravljaju. Cim vide strance, prilaze i zapocinju razgovor. Na spomen Hrvatske prva je asocijacija, naravno, nogomet. Oni stariji sjecaju se Sukera i filma "Valter brani Sarajevo", mladi znaju za Modrica i Mandzukica. Sve ih se vise okuplja, zanima ih gdje je tocno Hrvatska, je li to u Europi, kako izgleda hrvatska zastava, koristimo li euro, svida li nam se u Sangaju...
Dok se popodne primice kraju, a kisobrani se polako sklapaju, razgovor zavrsava obaveznom zajednickom fotografijom. Naravno, s mobitela. Da se ima sto gledati na putu do kuce.
