Do Božića je doslovno ostalo još samo nekoliko dana, a upravo su ovi posebni dani u godini oni u kojima svoje bližnje moramo podsjetiti koliko ih volimo, cijenimo, koliko nam znače u životu i koliko nas podržavaju.
Malo smo prošli centrom Zagreba i Adventom i pitali 12 simpatičnih žena da se probaju sjetiti koji su im trenuci iz djetinjstva uoči Božića ostali u najljepšem sjećanju.
Irina Suša, 24
Foto: Borko Vukosav
"Božićna uspomena? Hmmm..aha, evo jedne. Najljepše mi je bilo kada sam sa sestrom i frendicom posjetila Graz za vrijeme adventa. Bila je gužva, ali smo uživale obilazeći grad, sajam i veselile smo se šopingu", rekla je Irina. "Uvijek smo putovale busom i kako bi si prikratile vrijeme, pričale smo neke smiješne priče što je bilo prezabavno."
Darija Mažuran-Bučević, 53
Foto: Borko Vukosav
"Najljepša uspomena svakako mi je dan Dječje radosti kada bi nas posjetio 'Djed Mraz', a ja sam jedva čekala da mu sjednem u krilo", s nostalgijom se prisjetila gospođa Darija.
Angelina Gašić, 61
Foto: Broko Vukosav
"Mislim da je najljepše kada se obitelj okupi oko blagdanskog stola pa pjevamo, jedemo kolače, pričamo razne priče. Inače sam iz Mostara, ali svi slave na sličan način. Sjećam se da se na Badnji dan pekla riba, a nestrpljivo smo čekali i polnoćku. Druženje s obitelji je najljepše i najvažnije", ispričala mi je Angelina.
Natalija Zorić, 43
Foto: Borko Vukosav
"Božićni sajam u Frankfurtu", ispalila je Natalija kao iz topa. "Tamo sam odrasla, a stvar koja me kao dijete najviše fascinirala na sajmu je veeeliki ringišpil i mnoštvo lampica i ukrasa."
Andrea Božić, 27
Foto: Borko Vukosav
"Najljepša uspomena iz djetinjstva definitivno je dječja polnočka u 8 sati, a nakon toga bi sa sestrom i bratom uvijek trčala doma na francusku, sarmu, gledali bi božićne filmove. Ti trenuci su mi se usjekli u pamćenje. Znači polnočka, trči doma, jedi, gledaj telku i tako do dva, tri ujutro", rekla je Andrea sa širokim osmijehom na licu. "I da, još nešto. Kao mali nismo imali nešto previše novca, ali smo se uvijek potrudili kupiti si neku sitnicu, neku igračku za 10 ili 20 kuna. Buraz je jedne godine od mene dobio nekakve sive vojnike koji su, priznajem, izgledali grozno, ali je on toliko bio sretan. Nikada neću zaboraviti osmijeh na njegovom licu."
Tjaša Sovič, 29
Foto: Borko Vukosav
"Kao i svakom djetetu", govori Tjaša kroz smijeh, "otvaranje poklona mi je ostalo u najljepšem sjećanju. Osim toga, pekli smo kolače i jedva sam čekala da se skupi cijela obitelj kako bismo se mogli družiti", veselo je ispričala.
Nikolina Lovrenčić, 30
Foto: Borko Vukosav
"Najviše pamtim kada sam Badnjak slavila kod mame, a Božić kod tate. Pokloni nam nisu bili previše u fokusu jer nam je druženje bilo najvažnije. Na Badnjak bi jeli riblje specijalitete, a na Božić ove druge", kroz smijeh će Nikolina. "I da, nismo baš kolač-tipovi ljudi, više volimo smazati nešto konkretno."
Helena Kolenić, 24
Foto: Borko Vukosav
"Definitivno okupljanje cijele obitelji, bratića i ostalih rođaka. Svaki Božić bismo imali zajedničke ručkove, družili bi se, igrali. Druženja su mi zapravo bila najdraži dio blagdana", otkrila mi je Helena.
Senada Ahmetović, 34
Foto: Borko Vukosav
"Muslimanka sam pa ne slavim Božić, ali imam puno prijatelja koji ga slave. Stvari koje se najviše pamte sigurno su obiteljska okupljanja, otvaranje poklona i razgovor o stvarima koje su im se dogodile tijekom godine", sa mnom je podijelila Senada.
Kristina Mišić, 29
Foto: Borko Vukosav
"Kao dijete sam za blagdane bila kod bake i djeda. Obožavala sam kititi bor i posebno se sjećam predivnih, starih kuglica i starinskih ukrasa kojima se tada ukrašavala jelka. Te kuglice se ne mogu uopće usporediti s današnjima", kaže Kristina. "Što se tiče kolača, pekli smo ih, ali ne puno vrsta već one klasične, kakve obično peku naše bake."
Ana Šolić, 27
Foto: Ana Šolić
"Jooj, ne mogu se sjetiti, haha. Mislim da znam: najviše pamtim božićne blagdane koje smo slavili u bakinoj kući kada se na tv-u vrtio koncert Josipe Lisac. Ali da, jako sam se veselila i božićnim poklonima", rekla je Ana.
Božica Tomašković, 56
"Na Badnjak se cijela obitelj okupljala kod moje sestre koja je sada pokojna", sjeća se Božica. "Bilo nas je jako puno, otvarali su se pokloni, a badnja večera uvijek je bila obilna i raznovrsna. Super je što se slavlje nastavilo i sljedeći dan na Božić i opet je sva obitelj bila na okupu. Slaviti i Božić i svoj imendan... ima li išta ljepše? :)"
