Kroz povijest žene diljem svijeta su se borile za mnoga prava, pa tako i u Hrvatskoj. Borile su se za pravo na obrazovanje, pravo na glasanje, pravo na jednake radne uvjete.
Prva je o ovim problemima progovorila učiteljica Marija Jambrišak. Godine 1871. na prvoj općoj hrvatskoj učiteljskoj skupštini u Zagrebu bila je prva žena koja je tražila jednake uvjete rada i jednake plaće. Uz nju, tu je bila i Marija Fabković koja se na istoj toj skupštini zalagala za ravnopravni položaj žena ne samo u školstvu, nego i u drugim sferama privatnog i javnog života.
Njihove želje bit će ispunjene tek nekoliko godina kasnije, 1874. godine, a za to će se pobrinuti ban Ivan Mažuranić. Njegova reforma školstva, odnosno Školski zakoni iz 1874., žensko učiteljsko osoblje izjednačava s muškim kolegama u svim pravima, pa čak i u plaći.
Žene su izjednačene s muškim kolegama u školstvu 1874. godine
Iako je obrazovanje bilo obavezno, drugačije se pristupalo djevojčicama i dječacima. Zakonom o uređenju gradskih općina iz 1881. godine žene dobivaju pravo glasa, ali pod uvjetom da je uz njih osoba koja već ima stečeno pravo glasa. Ovo je bila normalna pojava jer su zastupnici naglasili da su žene vlasnice nekretnina, obrta i trgovina i plaćaju visoke poreze pa je logično da imaju pravo glasa. Nažalost, taj će zakon biti na snazi 14 godina kad će ga ukinuti i neće ga tako skoro vratiti.
Uloga majke i kućanice
U vremenu Khuena Hedervaryja stavljen je poseban naglasak na ulogu žene u društvu. Ta uloga je bila uloga majke i kućanice, osobe koje će podizati morali snažnih muškarca i podizati domoljubne sinove. Kada je došao Khuenov zakon o položaju učiteljica, ponovo se promijenio. Smatralo se da ako je žena udana da se samostalno odrekla učiteljskog položaja, no uskoro se i ta situacija mijenja.
Uoči i tijekom Prvog svjetskog rata, Stjepan Radić se zalagao za to da hrvatske žene steknu obrazovanje. Njegov razlog- zato što će žene uskoro morati obavljati sve poslove, pa i one koje su do tada obavljali samo muškarci. Uz njega, autor članka o emancipaciji žena koji se potpisao samo kao Milan, zalagao se da žena postane racionalna, slobodna individua čiji rad će bit prepoznat kao pozitivna, a ne ponižavajaća kategorija. Radić je ujedno bio i prvi koji je u Saboru tražio pravo glasa i za žene.
Zagorka objavljuje prvi časopis namijenjen ženama
U ovom razdoblju i Marija Jurić Zagorka postaje sve bitnija ličnost. Isprva se na svojim tekstovima potpisivala kao M. Jurica Zagorski kako bi ljudi mislili da se radi o muškarcu. Godine 1925. Zagorka objavljuje prvi časopis namijenjen ženama "Ženski list", a Zagorka ostat će zapamćena kao prva hrvatska novinarka.
Dana 11. kolovoza 1945. žene su ostvarile pravo glasa na izborima. I to pravo će se promijeniti, odnosno proširiti jedino 1990. godine. Ustavom republike Hrvatske. Osim glasačkog prava, ženama se omogućuje legalan pobačaj 1952. godine putem uredbe o postupku za dopušteni prekid trudnoće. Sljedećih nekoliko godina, taj zakon se samo nadopunjuje. Ustavom 1990. zajamčena je ravnopravnost spolova i zabrana diskriminacije, odnosno jednaka prava za žene i muškarce. I ako se čini da je borba za prava žena tim dokumentom završila, to je daleko od istine.
Hrvatska je na 60. mjestu svjetskog poretka
Prema izvješću o ravnopravnosti spolova, Hrvatska je 2019. godine na 60. mjestu svjetskog poretka. Više ranigrane su zemlje poput Ekvadora, Urugvaja, Bangladeša ili Zimbabvea. Najbolji smo bili 2007. godine kada smo bili na 16. mjestu. Rezultati izvješća pokazuju da se jaz između spolova neznatno smanjio u odnosu na prošlo izvješće te da će ovim tempom biti potrebno 99 i pol godina da se postigne puna ravnopravnost.
Osmi ožujka obilježava se u brojnim državama svijeta kao Dan žena. Dan kada bi se trebali slaviti uspjesi žena i boriti se za njihova prava poput ovih na koje izvješće upozorava. Tko zna, možda za tih 100 godina kada dođemo do pune ravnopravnosti, ne bude potrebe za prosvjedima protiv uličnog uznemiranja, seksualnog zlostavljanja u ginekološkim ordinacijama ili obiteljskog nasilja.
