Astronomi su dugo tragali za njom i konačno ju "uhvatili". Riječ je o posljednjim danima divovske zvijezde prije same eksplozije supernove.
Potpuno neočekivano, riječ je o zvijezdi koja je bila vrlo aktivna prije eksplozije, pa se postavlja pitanje da li je takvo ponašanje uobičajeno, prenosi IFL Science.
Crvene supergigantske zvijezde s masama više od osam puta većima od Sunca na kraju postaju supernove tipa II, ostavljajući za sobom ili neutronsku zvijezdu ili crnu rupu.
Srećom, naša nam galaksija nije uspijevala pružiti takav događaj u posljednjih 400 godina, no sada vidimo stotine ovakvih eksplozija u drugim galaksijama svake godine.
Nije bilo znakova
Nažalost, vidimo ih tek kada se dogodi eksplozija. Faza crvenog diva može biti kratka na astronomskim vremenskim skalama, ali još uvijek traje stotine tisuća do milijune godina. Ipak, čini se da nas zvijezde ne upozoravaju na svoje posljednje dane, uz izuzetak jedne, kako prenosi Astrophysical Journal.
Astronomi se često vraćaju kroz arhivirane slike i identificiraju divovsku zvijezdu, zvanu progenitor, na mjestu eksplozije supernove.
Međutim, bez razloga da ga prvo pomno proučavamo, naše znanje je obično slabo, a ove slike prije eksplozije ne pokazuju ništa što ukazuje da je eksplozija bila neizbježna. Čak i kada su emitirali puno svjetla, općenito su bili prilično stabilni.
Postoji trag?
Ipak, u rujnu 2020. astronomi su otkrili supernovu SN 2020tlf u 120 milijuna svjetlosnih godina udaljenoj galaksiji NGC 5731 i promatrali je teleskopima u cijelom spektru. Prethodne slike galaksije NGC 5731 otkrivaju da je zvijezda progenitor dramatično varirala u svjetlini od 128 do 51 prije eksplozije, nudeći trag svima koji su je gledali da će se ugasiti.
Na takvoj udaljenosti, opažanja supernove SN 2020tlf ne bi mogla biti toliko detaljna. Ipak, koristeći kombinaciju svjetlosti prikupljene prije i nakon eksplozije, student Sveučilišta Northwestern Wynn Jacobson-Galán i koautori modelirali su posljednje dane zvijezde s neviđenim detaljima.
Oni smatraju da je imala masu 10-12 puta veću od Sunca prije nego što je počela bacati materijal, ali je gubila najmanje 0,01 solarne mase godišnje prije eksplozije. Njezin je radijus bio 1100 puta veći od Sunca neposredno prije nego što je eksplodirao.
Poput 'tempirane bombe'
"Ovo je napredak u našem razumijevanju onoga što masivne zvijezde rade nekoliko trenutaka prije nego što umru", rekao je Jacobson-Galán.
“Izravno otkrivanje aktivnosti pre-supernove u crvenoj superdivskoj zvijezdi nikada prije nije primijećeno u običnoj supernovi tipa II. Prvi put smo gledali kako eksplodira crveni superdiv”, dodao je.
Viša autorica dr. Raffaella Margutti opisala je ispitivanje arhivskih slika kao “kao da gledate tempiranu bombu koja otkucava”.
Rad pripisuje brz gubitak mase i svijetle emisije prije eksplozije "nestabilnostima duboko ukorijenjenim u unutrašnjosti zvijezde, najvjerojatnije povezanim s posljednjim fazama nuklearnog gorenja".
Ipak, nije jasno zašto je ova zvijezda trebala biti nestabilnija od drugih te vrste. Autori sumnjaju da druge supernove ovog tipa proizvode slične, ali slabije emisije koje nisu otkrivene.
