Nevjerojatna priznanja uhvaćenih ruskih špijuna: Od seksa i kokainskih partyja do nezadovoljnih domaćica

Aldrich Ames počeo je špijunirati za Ruse 1985., 22 godine nakon što je započeo karijeru u CIA-i. Ames je tečno govorio ruski i vodio je pitanja vezana za KGB i SSSR-ovu vanjsku obavještajnu službu. Njegov rad, koji je uključivao regrutiranje ruskih dužnosnika za američku stvar, doveo ga je, između ostalog, u Tursku, Mexico City, New York i Virginiju. Godine 1985., dok je bio stacioniran u Virginiji, Ames se sastao s ruskim dužnosnicima u ruskom veleposlanstvu u Washingtonu. Dobrovoljno je ponudio svoje usluge u zamjenu za 50.000 dolara. Ljeto nakon sastanka, Ames je ruskom diplomatu dao povjerljive podatke CIA-e i FBI-a. Dokumenti koje je predao uključivali su detalje o agentima i operativcima CIA-e i FBI-a u Sovjetskom Savezu. Sljedećih devet godina, Ames je KGB-u dostavljao informacije; ostavljao bi pakete na tajnim mjestima da se pokupe. CIA i FBI zaključili su da nešto nije u redu kada su se ruski dužnosnici koje su regrutirali stalno pojavljivali mrtvi ili u zatvoru. Istraga je otkrila da Ames posjeduje velike svote novca koje nije bilo moguće objasniti. Agencije su pratile Amesa gotovo godinu dana i pretraživale njegov dom kako bi pronašle dokumente koji ga povezuju s Rusima. Uhićen je 1994., optužen za špijunažu i osuđen na doživotnu kaznu bez uvjetnog otpusta nakon priznanja krivnje. Aldrich Ames odgovoran je za smrt agenata CIA-e i FBI-a koje su vlasti SSSR-a uhvatile i pogubile.

Anna Chapman: Anna Chapman rođena je kao Anja Kuščenko u ruskom Volgogradu 1982. godine. Studirala je ekonomiju na moskovskom sveučilištu. Na rave partyju na odmoru u Londonu upoznala je Alexa Chapmana za kojeg se udala 2002. Njih dvoje su se razveli 2006., a Anna se sljedeće godine preselila u New York kako bi nastavila poslovanje. Dok je bila u SAD-u, vodila je uspješnu tvrtku za nekretnine, uspostavljajući kontakte putem kojih je pokušavala pristupiti osjetljivim informacijama i uspostaviti odnose s kreatorima politike. Chapmanov otac bio je visoki dužnosnik KGB-a koji ju je zadužio da osigura vladine informacije i da ih prijavi Rusiji. Bila je razotkrivena kada se nesvjesno susrela s prikrivenim agentom FBI-a. FBI je otkrio da je Chapman vodio lanac s još devet špijuna. Uhićena je i nakratko zadržana prije nego što je vraćena u Rusiju u najvećoj razmjeni špijuna od 1986. Nakon povratka u Rusiju, započela je karijeru modela za muške časopise i voditeljice televizijskih emisija. Priča se da je Chapman dobio zadatak zavesti Edwarda Snowdena kako bi ga natjerala da ostane u Rusiji kako bi ga agent Boris Karpičkov mogao ispitati o američkoj sigurnosti. Zaprosila je Snowdena na Twitteru. 2015. rodila je bebu. Identitet oca je tajna.

Chistopher Boyce: Christopher Boyce je odrastao u Palos Verdesu, kao sin agenta FBI-a. Počeo je raditi u zrakoplovnoj tvrtki TRW 1974. i, već je kao početnik dobio pristup crnom trezoru, koji je sadržavao povjerljive informacije o američkom zračnom i svemirskom sustavu. Boyce, koji je volio partijati, slučajno se susreo s prijateljem iz djetinjstva i trgovcem kokainom Andrewom Daultonom Leejem. Jednog dana, nakon mnogo povučenih crta i još više ispražnjenih boca, došli su na genijalan plan - da Rusima prodaju podatke u crnom trezoru. Boyce i Lee, nadimak Falcon Snowman prodali si informacije o američkoj satelitskoj tehnologiji ruskim dužnosnicima za ozbiljan novac. Lee je prvenstveno iskoristio kako bi unaprijedio svoj posao s drogom. Operacija je zaustavljena kada je Lee potpuno slučajni uhićen u Mexico Cityju 1976. Policija je mislila da je on ubojica policajca, no brzo su shvatili da su slučajno uhitili špijuna - imao je CIA-ine filmove u svom posjedu i uhvaćen je ispred sovjetskog veleposlanstva - ali su svejedno mučili Leeja kako bi ga natjerali da prizna ubojstvo policajca. Lee je priznao da je špijun i predan je američkim dužnosnicima. Zatim je cinkao Boycea. Boyce je uhićen 1977. i osuđen na 40 godina zatvora zbog špijunaže. Pobjegao je 1980. iz zatvorske kazne Lompoc, da bi ga 1981. ponovno uhvatili američki maršali. Njihova je priča snimljena u film The Falcon and the Snowman, u kojem glume Sean Penn i Timothy Hutton.

Lona i Morris Cohen: Morris Cohen rođen je u New Yorku od ruskih imigranata 1910. godine. 1935. pridružio se američkoj komunističkoj partiji i na kraju se borio u Španjolskom građanskom ratu. U borbi je ranjen i poslan je kući. Tada mu je prišao ruski špijun. Morris i njegova supruga Lona počeli su osiguravati dokumente za sovjetskog agenta. Optuženi su da su dobili zadatak doći do nacrta za atomsku bombu od znanstvenika iz Los Alamosa, te su uspješno angažirali znanstvenika koji im ga je i dao. Nacrti su poslani u Moskvu prije nego je detonirana prva američka probna bomba. Staljin je dao tim koristiti nacrte za izradu slične bombe, koja je detonirana 4 godine kasnije. Morris i Lona su radili s Rudolfom Abelom do 1950., kada su dobili dojavu da su otkriveni. Kako bi izbjegli uhićenje, pobjegli su iz zemlje i stvorili sebi nove identitete na Novom Zelandu, prije nego što su otišli u London. U Londonu su se predstavljali kao trgovci knjigama i ponovno počeli špijunirati, sve dok nisu bili razotkriveni i uhićeni. Osuđeni su na 20 godina zatvora, ali su pušteni 1969. u razmjeni zarobljenika.

Elizabeth Bentley: Elizabeth Bentley rođena je u Connecticutu 1908. godine i studirala je na Vasser Collegeu i Sveučilištu Columbia. Dok je studirala u inozemstvu u Italiji, Bentley je vidjela iz prve ruke što fašisti rade i, vjeruje se, pridružila se komunističkoj skupini. Nakon što se vratila u SAD, pridružila se podzemnoj komunističkoj organizaciji. Za Jacoba Golosa počela je raditi tri godine kasnije, 1938. Golos je bio član Komunističke partije i Društva za tehničku pomoć Sovjetskoj Rusiji, organizacije koja je bila paravan za sovjetsku špijunažu. Također je bila povezana s Američkom ligom protiv rata i fašizma, komunističkom organizacijom. Bentley se bavila špijunažom dok je radila za knjižnicu, prikupljajući i prosljeđujući informacije o profašističkim aktivnostima, a njen angažman je produbio kad su se ona i Golos zaljubili. Dok je radila za poslovnog čovjeka Bentley je prenosila kopije dokumenata američke vlade sovjetskim agentima. Imala je naviku zavoditi muškarce kako bi dobila osjetljive informacije. Godine 1945., nakon što je Golos umro, Bentley se odrekla komunizma i FBI-u priznala svoju povezanost sa sovjetskim špijunima. Obavijestila ih je o velikoj mreži agenata KGB-a u većim američkim gradovima i saveznoj vladi. Također je svjedočila pred Odborom za neameričke aktivnosti Predstavničkog doma, navodeći imena poput Harolda Glassera.

Rudolf Abel rođen je kao William Fisher u Newcastle-Upon-Tyneu u Engleskoj 1903. godine. Njegovi roditelji bili su pristaše ruskog boljševizma, a 1921. godine Fisherova se obitelj vratila u Rusiju, gdje se pridružio komunističkoj omladinskoj organizaciji kao prevoditelj. Kao mladić proveo je dvije godine u radio-diviziji Crvene armije, a potom se pridružio Zajedničkoj državnoj političkoj upravi (OPGU), odnosno sovjetskoj tajnoj policiji. Godine 1948., s 45 godina, Fisher je ilegalno ušao u SAD iz Kanade, s namjerom da nadređenima u Rusiji prenese tajne o atomskoj bombi. U SAD-u je Fisher postao umjetnik i fotograf Emil R. Goldfus, te se proslavio na umjetničkoj sceni u Brooklynu. Zadržao je kontakt s drugim špijunom, Reinom Häyhänenom, koji je pozvan natrag u Sovjetski Savez zbog nemogućnosti da završi svoju misiju. Međutim, umjesto da se vrati u SSSR, Häyhänen je otišao u američko veleposlanstvo u Parizu i dao dužnosnicima imena sovjetskih špijuna koji djeluju u SAD-u. Nakon Häyhänenovog otkrića, Fisher je uhićen. FBI je upao u njegov studio i pronašao inkriminirajuće dokaze uključujući; lažne identifikacijske kartice, radio opremu, knjige kodova i olovke koje mogu pohraniti skrivene bilješke. Fisher je optužen za špijunažu i priznao je krivnju pod lažnim imenom Rudolf Ivanovich Abel, što se smatralo signalom nadređenima da je uhićen. Izbjegao je smrtnu kaznu zahvaljujući njujorškom odvjetniku Jamesu Donovanu, a kasnije je vraćen u Rusiju nakon zamjene zarobljenika.

Heathfield i Foley: Tim i Alex Foley, braća rođeni u Kanadi i odrasli u okolici Bostona. Tipični američki dječaci koji su otkrili su da su njihovi roditelji ruski špijuni tek kada je FBI razvalio ulazna vrata i došpao s nalogom za uhićenje. Donald Heathfield i Tracey Foley bila su aliasi Andreja Bezrukova i Elene Vavilove. Oboje su rođeni u Sovjetskom Savezu i regrutirani su kao par od strane KGB-a kasnih 70-ih. Prošli su obuku u Moskvi, a zatim su prebačeni u Kanadu, gdje su izgradili pozadinu kao tipična sjevernoamerička obitelj. Bili su dio mreže špijuna spavača bez diplomatskog pokrića koji su živjeli normalnim životima, čekajući upute od nadređenih. Par je imao dva glavna zadatka: olakšati komunikaciju između američkih i sovjetskih kontakata i djelovati kao spavači u slučaju da izbije rat između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza. U Kanadi, Heathfield je diplomirao međunarodnu ekonomiju na Sveučilištu York. Par se preselio u Sjedinjene Države, gdje je Heathfield otišao na Harvard i počeo raditi kao agent pod Putinom. Pokrenuo je konzultantsku tvrtku kojom se infiltrirao u poslovne krugove. Sve informacije koje je Heathfield prikupio prenesene su u Rusiju putem digitalne steganografije, metode koda u kojoj se slike s porukama sadržanim u njihovim pikselima postavljaju na internet kako bi ih rukovatelji dešifrirali. Par je bio pod nadzorom američke vlade otkako se preselio u zemlju, a konačno su uhićeni 2010. Pretpostavlja se da su se previše približili osjetljivim informacijama pa su uhićeni. Također se nagađa da je dvostruki agent Aleksandar Potejev, koji je prebjegao u Ameriku, igrao ulogu u njihovom uhićenju.

Robert Hanssen: Robert Hanssen rođen je u Chicagu 1944. godine, a 1972. godine pridružio se čikaškoj policijskoj upravi, gdje je radio i njegov otac. 1976. godine otišao je u FBI, a nakon dvije godine rada kao kriminalistički istražitelj u Indiani, Hanssen je prešao u New York, da bi radio u sovjetskoj protuobavještajnoj službi. Njegova špijunska karijera započela je 1979., kada je prodao paket informacija glavnoj sovjetskoj obavještajnoj agenciji (GRU). Paket je sadržavao ime tajnog agenta FBI-a u redovima GRU-a. Hanssen je nastavio prodavati informacije GRU-u dvije godine, sve dok njegova žena nije otkrila njegovu tajnu, nakon čega se zakleo da neće špijunirati. To jest, sve dok nije prebačen u Washington i postao dio sovjetske analitičke jedinice. Godine 1985. počeo je prodavati informacije o američkim protuobavještajnim službama KGB-u, identificirajući tajne agente FBI-a koji su prodrli u sovjetski obavještajni sustav. To je dovelo do pogubljenja od strane Sovjeta. Hanssen je za svoj rad bio plaćen u novcu i nakitu koji je trošio na darove i putovanja. Godine 1991. Sovjetski Savez se raspao i Hanssen je prekinuo svoj špijunski rad do 1999., kada je potpisao ugovor sa SVR-om, nasljednikom KGB-a. Do tada je FBI tražio špijuna u svojim redovima i mislio je da bi to mogao biti Hanssen nakon što je prebjegli KGB operativac predao njegovu snimku. FBI je počeo pratiti Hanssena i uhvatio ga na djelu kako ispušta torbu punu tajnih informacija namijenjenih ruskim voditeljima. Priznao je krivnju za 15 točaka zavjere i špijunaže te je osuđen na doživotni zatvor bez uvjetnog otpusta. Hanssenov rad smatra se najštetnijim slučajem špijunaže u SAD-u do sada.

Rosenbergovi: I Ethel i Julius Rosenberg rođeni su u židovskim obiteljima u New Yorku. Njih dvoje su se upoznali kao članovi Saveza mladih komunista 1936. i ubrzo nakon toga vjenčali. U srpnju 1950., nakon 11 godina braka, Julius je uhićen. Ethel mu se pridružila u policijskom pritvoru mjesec dana kasnije. Optuženi su za urotu radi špijunaže. Optužbe protiv Rosenbergovih bile su ozbiljne – optuženi su da vode organizaciju koja je Sovjetima prosljeđivala planove za atomsku bombu. Osuđeni su 1951. i poslani u Sing Sing, popravnu ustanovu maksimalne sigurnosti u New Yorku. Nakon dvije godine zatvora, Rosenbergovi su pogubljeni električnom stolicom. Njihovi sinovi, Michael i Robert, imali su 11 i sedam godina kada su Ethel i Julius ubijeni. Suurotnici poput Ethelinog brata dobili su dugotrajne zatvorske kazne. Ethel i Julius su do kraja života tvrdili da su nevini, a neki povjesničari podržavaju ovu tvrdnju. Međutim, deklasificirani dosjei KGB-a ukazuju ne samo to da su Ethel i Julius bili krivi za špijunažu, već da je Ethel bila iznimno lukava kao špijun, te da je donijela niz ključnih odluka. Ipak, mnogi vjeruju da je smaknuće Rosenbergovih bilo nepotrebno i da je narušilo američku globalnu reputaciju.

Kim Philby: Rođen kao Harold AR Philby u Indiji 1912. godine, čovjek poznatiji kao Kim bio je sin slavnog istraživača St. Johna Philbyja. Pohađao je Trinity College u Cambridgeu, studirao je povijest i tamo se uključio se u Cambridge Five, sovjetsku špijunsku skupinu. Nakon fakulteta putovao je u područja rastućih nemira u Europi i kratko je radio kao novinar prije nego što ga je 1940. regrutirao MI6. Do kraja Drugog svjetskog rata, Philby je bio zadužen za protušpijunažu u MI6, prvenstveno za suzbijanje sovjetske subverzije u zapadnoj Europi. Godine 1949. Philby je prešao u Washington, kako bi djelovao kao glavna veza između obavještajnih službi SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva. Za to je vrijeme sovjetskim obavještajnim službama predao tajne detalje o unutarnjem radu CIA-e i MI6. Također je upozorio Sovjete na saveznički napad na komuniste u Albaniji 1950. Njegovo upozorenje dovelo je do prebjega dva dvostruka agenta. Philby je bio osumnjičen da je sudjelovao u omogućavanju prebjega i otpušten je iz CIA-e i MI6. Očekivao je zarobljavanje i suđenje pa je pobjegao iz zemlje i završio u Sovjetskom Savezu 1963. Informacije koje je Philby dao Sovjetima tijekom 40-ih i 50-ih dovele su do smrti mnogih agenata koji su bili izloženi i zarobljeni od strane Sovjeta.

Earl Pitts: Earl Pitts rođen je u Urbani, doktorirao je pravo na Sveučilištu Missouri i bio na aktivnoj dužnosti u vojsci od 1975. do 1980. Godine 1983. zaposlio se u terenskom uredu FBI-a, a 1987. prebačen je u ured u New Yorku gdje je bio zadužen za istragu sovjetskih obavještajnih časnika koji su se predstavljali kao diplomati u Ujedinjenim narodima. Na tom položaju dobio je popis svih poznatih sovjetskih časnika na takvim pozicijama, koji je odmah prodao Aleksandru Vasiljeviču Karpovu, glavnom ruskom špijunu u diplomatskoj misiji. Od njegovog prvog kontakta sa sovjetskim obavještajnim dužnosnicima, Pittsova priča doima se poput zamršene komedije pune glupih nezgoda i dvostrukih prijevara. Uzmimo, na primjer, ovo: Pitts je na kraju uhićen 1995., kada je ruski diplomat koji je postao američki doušnik sudjelovao u operaciji protiv njega. Ovaj diplomat je bio osoba koja je prva primila pismo koje je Pitt napisao ruskom veleposlanstvu u kojem nudi svoje usluge doušnika. Kada je diplomat sedam godina kasnije postao doušnik FBI-a, prvo što je rekao federalcima bilo je pismo. Priča je pokrenula istragu koja je dovela do Pittsovog uhićenja. Sve u svemu, Pitt je dobio 224.000 dolara uplata od Rusa za informacije. U vrijeme uhićenja radio je kao odvjetnik na radnom mjestu koje nije davalo pristup korisnim informacijama. Ali FBI je znao da je nešto pošlo po zlu u New Yorku kasnih 80-ih, i nakon što su sastavili slagalicu ( a vrijedan komad slagalice dala je Pittsova supruga koja ih je obavijestila nakon što je pronašla sumnjivo pismo), označili su Pitta kao krivca. Nekako, Pitt nije shvaćao da su mu dani odbrojani, unatoč tome što je pronašao FBI kameru na stropu svog ureda. Čak je počeo skrivati novac na istom stropu nakon što je pronašao kameru. U posljednjem činu bizarne komedije, prvi pokušaj da se sruši Pitt nije uspio jer je zaboravio gdje se trebao naći sa svojim kontaktom - lutao je pogrešnom prostorijom njujorške javne knjižnice 30 minuta prije nego što je otišao. Pitt je osuđen na 27 godina zatvora u FBI-evoj popravnoj ustanovi. Tijekom suđenja rekao je da je imao pritužbe na FBI te je prodao informacije kako bi im se osvetio.

Harold Nicholson: Harold James Nicholson rođen je u Oregonu 1950. Pridružio se američkoj vojsci i na kraju postao kapetan obavještajne jedinice, zadužene za praćenje sovjetskih obavještajnih službi. Godine 1980. premješten je u CIA-u, s kojom je radio na Tajlandu, Filipinima i Japanu, dok je uspostavljao veze sa sovjetskim dužnosnicima. Do 1990. Nicholson je bio šef stanice CIA-e u Bukureštu, a 1992. postao je zamjenik načelnika postaje u Maleziji. Tamo je počeo i sastanke s ruskim dužnosnicima, nadajući se da će ih regrutirati. Nicholson se tri puta susreo s ruskim obavještajcem uz dopuštenje CIA-e. Zatim ga je sreo četvrti put, neslužbeno. Pretpostavlja se da je Nicholson dobio novac u zamjenu za predaju osjetljivih informacija na ovom sastanku. Godine 1995. Nicholson je pao na tri standardna testa detektora laži, neodgovarajući na pitanja poput: "Skrivate li povezanost sa stranom obavještajnom službom?" i: "Jeste li imali neovlašteni kontakt sa stranom obavještajnom službom?" To je, uz bankovni depozit od 12.000 dolara za koje nije postojao legitimni izvor,bio dovoljan razlog da ga se stavi pod nadzor. Zahvaljujući nadzoru, Nicholson je uhvaćen u susretu s ruskim obavještajnim časnicima u New Delhiju, Jakarti, Zürichu, Singapuru, Tajlandu i Maleziji. Ali CIA ga nije otpustila, nego je vraćen u SAD i dobio je mjesto u borbi protiv terorizma, dok je FBI nadzirao njegov poštanski sandučić i pronašao pisma upućena službenicima u Švicarskoj. Kada je Nicholson 1996. zatražio slobodno vrijeme za putovanje u Švicarsku, uhićen je u posjedu strogo povjerljivih dokumenata. Vjeruje se da je Nicholson tijekom svog vremena rada s Rusijom objavio informacije o identitetima američkih časnika u Rusiji i druge povjerljive podatke. Zbog suradnje nakon uhićenja osuđen je na 23 godine zatvora, a ne na doživotnu.

Karl Koecher rođen je u Čehoslovačkoj i emigrirao je u SAD s jedinom svrhom špijuniranja vlade. Godine 1973. Koecher se zaposlio kao analitičar i prevoditelj za CIA-u. Tijekom rada u CIA-i, Čehoslovačkoj je obavještajnoj službi i KGB-u predao brojne dokumente, povjerljive popise i fotografije agenata CIA-e. Također je Rusiji dostavio popis vladinih dužnosnika u SAD-u za koje je mislio da će surađivati sa Sovjetima ako im prijeti. Jedan dokument koji je Koecher razotkrio je agenta Aleksandra Ogorodnika. Ogorodnik je bio Sovjet koji je radio za CIA-u, špijunirajući Ruse u Moskvi. KGB ga je uhvatio 1977. i oduzeo si je život prije nego što je bio kažnjen. Koecher je svoje podatke prenosio kroz sigurne kuće u Austriji i Švicarskoj, a jedan od agenata FBI-a koji ga je uhvatio nazvao ga je savršenim profesionalcem. Kad Koecher nije špijunirao, on je tulumario. Posjećivao je zabave sa svingerima i ono što je Washington Post nazvao besplatnim seksualnim klubovima. Nekoliko kolega agenata CIA-e prisustvovalo je tim događajima s Koecherom, a on ih je označio kao moguće regrute za KGB. Konačno, 1984. godine, Koechera je uhitio FBI. Priveli su ga na ispitivanje i natjerali na priznanje prijetnjama obitelji i oblicima iznude. Još uvijek nije točno poznato kako je FBI saznao za Koecherovu špijunsku aktivnost. On i njegova supruga vraćeni su u Sovjetski Savez u razmjeni zarobljenika 1986. godine.

Harold Glasser rođen je u Chicagu 1905. godine u obitelji židovskih imigranata. Odrastao je u siromaštvu, pohađao Harvard, gdje je studirao ekonomiju. Glasser se pridružio Komunističkoj partiji SAD-a 1933. i dobio posao ekonomskog analitičara u Ministarstvu financija SAD-a 1936. Dok je radio na toj poziciji, Glasser je Sovjetskom Savezu davao osjetljive vladine informacije. Harry Dexter White, Glasserov šef, također je bio sovjetski špijun, pa je omogućio Glasseru da napreduje u odjelu. Glasser je naposljetku postao pomoćnik direktora za monetarna istraživanja, ali je bio gotovo razotkriven 1944., kada je supruga drugog dvostrukog agenta poslala pismo predsjedniku Rooseveltu u kojem ga je nazvao špijunom. Godinu dana kasnije, Elizabeth Bentley, prebjegla špijunka, prokazala je Glassera, zajedno s mnogim drugim državnim službenicima, špijunima, što je dovelo do istrage. Godine 1948., tri godine nakon njezina prvog otkrića, Bentley se pojavila pred odborom za neameričke aktivnosti Doma i optužila nekoliko državnih službenika, uključujući Glassera, da su špijuni. Glasser je dao ostavku na mjesto ravnatelja Instituta za prekomorske studije 1953. kao rezultat optužbi. Prema američkim obavještajnim dužnosnicima, informacije koje je Glasser dao Sovjetima završile su u izvješćima koja su išla izravno Staljinu. U 1990-ima objavljeni su dokumenti poznati kao Venona Papers, koji potvrđuju da je Glasser špijun, kodnog imena Ruble, koji je Sovjetima davao tajne političke i ekonomske podatke.