Djeda koji je masturbirao pred 5-godišnjom unukom sud je nedavno nepravomoćno osudio na šest mjeseci zatvora.
Djevojčica s obitelji i dalje živi pod istim krovom sa zlostavljačem. No, olakotna je okolnost ta što kuća ima dva ulaza!?
Perverzni djed je na sudu priznao nedjelo, ali se pravdao pijanstvom. I sudski vještak je stao na njegovu stranu te ustvrdio kako optuženi nije sklon takvim seksualnim ispadima nego alkoholu!?
Prije nekoliko godina jedna druga sutkinja je oca koji se seksualno zlostavljao 4-godišnju kćer također osudila na sramotno malu kaznu. Obrazloženje presude je bilo još gore. Navedeno je kako je otac do tada neosuđivan, majka je oprostila jer je i sama priznala kako je često izbivala iz kuće zbog posla, a i dijete pita za oca.
Jalovo pravosuđe
Odavno je utvrđeno kako je naše zakonodavstvo jalovo, no stavljam se u poziciju roditelja te djevojčice. Ne mogu zamisliti da bi moje dijete živjelo u blizini, a kamoli pod istim krovom sa zlostavljačem. U stvari ne mogu zamisliti da bi taj zlostavljač bio živ. Međutim, roditelji te djevojčice su, barem prema riječima sutkinje, oprostili djedu.
Čini se da nije samo djed problem već cijela obitelj. Ako su već roditelji poremećeni kao i njihov predak gdje su institucije? Socijalna služba? Dječja pravobraniteljica?
Kakvu je poruku to dijete primilo? Nikakvu. Umjesto poruke i zaštite to dijete je dobilo šamarčinu i od najbližih i od nadležnih institucija. Ostavljena je na milost i nemilost zlostavljaču i to od onih koji bi joj trebali biti moralna podrška, uzori, od onih koji bi joj trebali pružiti ljubav, razumijevanje i sigurno utočište.
Nije to, na žalost, izolirani slučaj. Sve više i više na svjetlo dana izlaze priče o najstrašnijim pretrpljenim oblicima zlostavljanja koji su se u kući gurali pod tepih. Primjerice, otac ili očuh godinama su zlostavljali dijete, a majka je sve to znala i šutjela.
Ne bih ja u tom slučaju kaznom opalila samo zlostavljača već i tu 'majku' kao i sve ostale ( susjede, vrtić, školu...) koji su znali ili naslutili što se događa, a ništa nisu poduzeli. To je supočinjenje kaznenog djela.
Ostaviti djete zlostavljaču nije zaštita
Uzmimo na primjer pljačku. Optužnica obuhvati i onog tko je uzeo novac kao i onog tko je vozio kompanjona. Zašto u ovakvim slučajevima supočinitelji ostaju nekažnjeni?
Kada se u slučajevima gdje su žrtve djeca pokuša doći do odgovora nadležnih institucija oni se redovno pozivaju na Zakon o zaštiti djece i maloljetnika. Pobogu o kakvoj zaštiti je tu riječ ako se dijete ostavi da odrasta u takvoj bolesnoj okolini? Nitko me ne može uvjeriti da je u interesu djeteta da bude izloženo zlostavljaču. To i takvo pozivanje na zakon je u stvari najjednostavniji način da se izbjegne konkretan odgovor koji će iznjedriti svu trulež zakonodavnog sustava u tom segmentu.
Ta djevojčica će izrasti u ženu. S obzirom na sve doživljeno velika je vjerojatnost da će joj partner biti zlostavljač. Njoj je kao djetetu poslana poruka da za nju nitko ništa neće učiniti stoga zasigurno više neće tražiti pomoć niti za sebe, a ni za svoje dijete jednoga dana.
I tako se, na žalost, taj stravični krug vrti, a žrtve ostaju 'samo još jedan slučaj' iz medija. Kao da se ne radi o stvarnim ljudima, o stvarnoj djeci, o stvarnim životima.
