Čak 74 tone mikroplastike, što je ekvivalent tri milijuna plastičnih boca, godišnje se iz atmosfere spusti na Auckland, metropolitanski grad na Novom Zelandu, u kojem živi nešto više od 200 tisuća stanovnika. Ti podaci, nedavno objavljeni u uglednom magazinu Environmental Science & Technology, iznosom daleko premašuju količine mikroplastike posljednjih godina izmjerene u zraku u Londonu, Parizu i Hamburgu. Nažalost, ne radi se o tome da je zrak u europskim metropolama čišći, nego o tome da su istraživači sa Sveučilišta u Aucklandu primjenjivali sofisticiranije metode za detekciju i analizu čestica od svojih europskih kolega te su uspjeli izmjeriti i količinu prisutnih čestica u zraku manjih od 0,01 milimetra.
Ovi podaci nisu iznenađujući, u skladu su s posljednjim izvještajem WHO-a o mikroplastici u kojem je donesen zaključak da su ljudi mikroplastici, česticama plastike manjima od pet milimetara, izloženi stalno i na sve načine. Mikroplastika je prisutna u zraku koji udišemo, vodi koju pijemo, ali i u morima i oceanima. Mikroplastika kroz tlo ulazi u kulture koje uzgajamo, pronađena je i u kuhinjskoj soli, medu, pivu i riži, a poznato je i da je ima u mnogim kozmetičkim proizvodima. Brojna istraživanja potvrđuju i da je prisutna u ljudskom organizmu.
Iako prisutnost mikroplastike u okolišu nije ništa novo - izloženi smo joj već desetljećima - posljednjih godina raste interes za opseg utjecaja koji ona potencijalno ima na ljudski organizam. U hladnijim mjesecima bi taj utjecaj mogao biti i veći jer su koncentracije zagađivača u zraku više nego obično, ali i zato što je zimi imunitet nosa oslabljen. Naime, posljednje eksperimentalno, in vitro istraživanje pokazalo je da pad temperature na sluznici nosa od 5˚C uzrokovan pothlađivanjem uslijed izlaganja niskoj vanjskoj temperaturiuništi gotovo 50% od milijuna staničnih tvorevina u nosu koje se bore protiv virusa i bakterija.
Što je mikroplastika, kakav utjecaj ima na zdravlje čovjeka i zašto je važno što više upotrebljavati proizvode bez mikroplastike, za X-Lab - expert research hub JGL-a - analizira Saša Đurašević, sveučilišni magistar toksikologije i voditelj Odjela za kemijsku dokumentaciju Službe za toksikologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, koji poručuje: “Trenutačno postoji prava znanstvena utrka u otkrivanju točnih doza mikroplastike koje počinju pokazivati vidljive učinke na zdravlje ljudi.”
MIKROPLASTIKA 101
Zbog proizvodnje ogromnih količina različitih vrsta plastika u svijetu, njihova relativno kratkog vijeka uporabe i pojedinih nerazboritih praksi uklanjanja otpada, goleme količine plastičnog otpada talože se u okolišu. Taj se plastični otpad djelomično raspada, veći se komadi razlažu na manje. Fragmenti manji od 5 mm, što je otprilike veličina zrnca riže, poznati su kao mikroplastika.
Primarna mikroplastika
Primarna je ona mikroplastika koje se ciljano proizvodi u milimetarskim i mikrometarskim veličinama, kao što su mikrozrnca koja se često upotrebljavaju u kozmetičkim proizvodima te peleti koji služe kao sirovina za proizvodnju većih komada plastike.
Sekundarna mikroplastika
Ona koja nastaje raspadom većih dijelova plastike pod utjecajem okolišnih uvjeta. Glavni su mehanizmi stvaranja sekundarnih mikroplastika mehaničko, kemijsko i biološko raspadanje, kao i raspadanje pod utjecajem ultraljubičastog zračenja.
ŠTO JE TO ŠTETNO U MIKROPLASTICI?
Plastike su kompleksna kombinacija kemikalija i različitih aditiva koji se u njih dodaju da bi joj osigurali čvrstoću i fleksibilnost. Aditivi također mogu prodirati u okoliš, ovisno o vanjskim čimbenicima poput sunčeve svjetlosti i vremena izloženosti okolini.
Nedavna istraživanja identificirala su više od 10 000 jedinstvenih kemikalija koje se upotrebljavaju u proizvodnji plastika, od kojih je više od 2400 potencijalni razlog za brigu, ali otkriti koja je točno kombinacija kemikalija problematična te pronaći razinu i duljinu izlaganja koja izaziva štetne učinke nije nimalo lak posao.
Foto: Stručnjaci koji govore o mikroplastici
FACT CHECK: KLJUČNE ČINJENICE O ADITIVIMA U MIKROPLASTICI
Mikroplastike mogu biti izvor štetnih kemikalija jer se u proizvodnji sintetičkih polimera koristi aditivima kako bi se poboljšala njihova svojstva.
MOJ #1 SAVJET
KAKO MIKROPLASTIKA UTJEČE NA MOJE ZDRAVLJE?
Istraživanja na životinjama
Potraga za odgovorima započela je prije četrdesetak godina istraživanjima na životinjama, kada su biolozi koji su proučavali prehranu morskih ptica počeli pronalaziti plastične fragmente u njihovim želucima. Zatim su se istraživanja preselila na morske vrste, a onda i na štakore i miševe te naposljetku na sve ostale životinjske vrste, tako i čovjeka.
Istraživanja na ljudima
Nažalost, mjerenje je mogućih štetnih učinaka plastika na ljude još kompliciranije nego kada su životinje u pitanju. Naprimjer, ljude ne možemo namjerno izložiti dijeti punoj plastike kako bi se otkrio tijek njezine apsorpcije iz probavnog sustava. Međutim, u laboratorijskim ispitivanjima koja se mogu provoditi pokazalo se da mikroplastike izazivaju oštećenja ljudskih stanica, uključujući i staničnu smrt.
Rezultat
Ipak, do sada nije bilo epidemioloških studija na velikim populacijama ljudi koje bi dokumentirale vezu između izlaganja mikroplastikama i utjecaja na zdravlje. Trenutačno postoji prava znanstvena utrka u otkrivanju točnih doza mikroplastika koje počinju pokazivati vidljive učinke na zdravlje ljudi.
STATISTIKA: MIKROPLASTIKA I LJUDSKI ORGANIZAM
Godine 2019. procijenjeno je da bi ljudi mogli konzumirati između 39 000 i 52 000 čestica mikroplastika godišnje. Ako uračunamo i količinu koju udišemo, ta brojka bi se mogla popeti i do 74 000 čestica godišnje.
Međutim, već 2022. godine se donjom granicom smatrala razina od oko 78 000 do 211 000 čestica godišnje, no i taj je podatak varijabilan. Primjerice, jedno istraživanje kaže da ljudi koji preporučenu dnevnu količinu vode piju iz slavine unose dodatnih 4000 čestica mikroplastika godišnje, dok bi se ta brojka kod onih koji piju vodu isključivo iz plastičnih boca mogla popeti i do 90 000 čestica mikroplastike.
TRI KLJUČNE ČINJENICE
Mikroplastika je sveprisutna
Prema današnjim saznanjima, malo je mjesta na Zemlji – ili u našim tijelima – slobodno od mikroplastika. Tijekom prošle godine istraživanja su otkrila prisutnost mikroplastike u krvi, kao i plućima. Otkrivene su i mikroplastike u posteljici.
Čestice mikroplastike redovno ulaze u organizam disanjem ili konzumacijom hrane i pića te prodiranjem kroz crijevnu barijeru u krvotok pronalaze svoj put u različite vitalne tjelesne sustave.
Ova su otkrića završila na brojnim naslovnicama i razumljivo je da su zbog njih mnogi zabrinuti, ali znanost je još daleko od konsenzusa.
Koncentracije u vodi ovise o sezoni
Istraživanja pokazuju da su u toplom dijelu godine, takozvanoj sezoni rasta, koncentracije mikroplastike u slatkim i slanim vodama više nego zimi. Ta se pojava može objasniti niskim temperaturama zimi, odnosno sposobnošću leda da u sebi “zarobljuje” čestice mikroplastike koje se onda, s porastom temperatura, počnu naglo otpuštati u okoliš.
Utječe na urod, ali ne i na samu biljku
Sve se više uviđa da je i tlo važan deponij mikroplastika, a ne samo vodeni okoliš. Pokazuje se da mikroplastike mogu utjecati na sposobnost biljaka da se ukorijene te da mogu smanjiti razinu fotosinteze tako što izravno utječu na ravnotežu klorofila, ali i na razne druge kemijske i biološke čimbenike u tlu. Sve navedeno zasigurno utječe na urode, ali ima i dobrih vijesti: za sada ne postoje istraživanja koja dokazuju da čestice mikroplastika mogu doprijeti u same biljne stanice.
Foto: Ilustracija/mikroplastika
MIKROPLASTIKA U ZRAKU
Prije nekoliko godina u Danskoj je provedeno zanimljivo ispitivanje vezano za prisutnost mikroplastike u zraku u zatvorenim prostorima, a koje je uključivalo lutku osmišljenu tako da oponaša ljudsko tijelo, što uključuje i “dišni sustav” izrađen od stakla i aluminija.
Istraživači su lutku ostavljali po 24 sata u stanovima na nekoliko različitih lokacija u gradu. U svim uzorcima pronađena je mikroplastika, i to u koncentracijama od 1.7 do 16.2 čestice po kubiku, a od svih udahnutih čestica u promatranom periodu 4% bila je mikroplastika. Također, otkriveno je i da se koncentracije mikroplastike u zraku mogu drastično razlikovati i u različitim dijelovima istog okoliša, u ovom slučaju stana. Uočene su razlike u koncentracijama do 77%.
MOJIH 5 JEDNOSTAVNIH PRAVILA ZA SMANJIVANJE UNOSA MIKROPLASTIKE U ORGANIZAM
Piti vodu iz slavine, pogotovo one s filterom, a plastične boce zamijeniti staklenima
Ne grijte hranu u mikrovalnim pećnicama u plastičnim posudama koje nisu za to namijenjene. Još je prije mnogo godina i moj mentor, umirovljeni prof. dr. sc. Franjo Plavšić, govorio o mogućim štetnim učincima vrućih napitaka u plastičnim čašama iz “kavomata”.
Upotrebljavajte filtere za perilice rublja jer one mogu smanjiti otpuštanje mikroplastike u okoliš do čak 80%. Preko polovice svih odjevnih materijala danas se radi od najlona, poliestera i ostalih sintetičkih vlakana, a ti materijali otpuštaju stotine tisuća mikroplastičnih vlakana pri svakom pranju.
Mikroplastike su prisutne i u proizvodima kojima se koristimo za pranje tijela i zuba. Treba biti svjestan potrošač i redovno čitati sastave proizvoda kako bismo bili sigurni da ne sadrže plastike - obratite pozornost i na termine poput “akrilatnog kopolimera”, što je zapravo sinonim za plastiku.
Čestice su mikroplastike prisutne i u zraku, a u našim se domovima miješaju s prašinom, a redovito čišćenje i usisavanje može spriječiti njihovo pretjerano nakupljanje. Po mogućnosti usisavače s visokoučinkovitim HEPA filterom.
Foto: Saša Đurašević, dipl. ing., sveučilišni magistar toksikologije
(VRLO) KRATKA POVIJEST PLASTIKE
1907.
Bakelit, prvi sintetički polimer, predstavljen je 1907. godine, a u nadolazećim desetljećima proizvodnja raznih vrsta plastika počela je bujati.
1940.
Tijekom četrdesetih godina prošlog stoljeća započela je masovna proizvodnja plastike, a Drugi svjetski rat poslužio je kao katalizator, pa se već u pedesetima godišnje proizvodilo oko 5 milijuna tona plastike.
1998.
U razdoblju od 1998. do 2018. proizvodnja plastika eksplodirala je s oko 30 milijuna tona na 359 milijuna tona godišnje. Ne postoje pokazatelji koji bi upućivali na usporavanje ovog trenda.
KOLIKO SU VAŽNI PROIZVODI BEZ MIKROPLASTIKE
U siječnju 2019. godine Europska agencija za kemikalije predložila je opsežno ograničenje upotrebe mikroplastike u proizvodima koji se stavljaju na europsko tržište kako bi se izbjeglo ili smanjilo njihovo ispuštanje u okoliš. Ovo obuhvaća korištenje ciljano dodanih čestica mikroplastika u potrošačke ili profesionalne proizvode bilo koje vrste.
Ovakvo ograničenje ima potencijal uvelike smanjiti količinu mikroplastika ispuštenih u okoliš, s naknadnim pozitivnim učincima na ekosustave i ljudsko zdravlje. Očekuje se da će se mjerama iz prijedloga spriječiti ispuštanje 500 000 tona mikroplastike u razdoblju od 20 godina.
GOST STRUČNJAK
Foto: Vanja Dolenec, dr. med., specijalistica pulmologije
Vanja Dolenec, dr. med., specijalistica pulmologije iz Specijalne bolnice za plućne bolesti, analizira znanstvena istraživanja o tome kako mikroplastika utječe na pluća.
Nutricionistica analizira nove studije: Evo kako pametno jesti, što sve trebamo znati i kakve veze mikroplastika ima s tim
Foto: Vedrana Dučkić, magistra nutricionizma
O tome kako se pametno hraniti, kako prepoznati proizvode koji sadrže mikroplastiku i smanjiti unos hrane koja sadrži za nas potencijalno opasne spojeve te kako uz pomoć zdravih navika ojačati sposobnost organizima za borbu protiv respiratornih infekcija, za X-Lab - expert research hub JGL-a - otkriva Vedrana Dučkić, magistra nutricionizma i osnivačica nutricionističkog savjetovališta Nu3vex, s dugogodišnjim iskustvom u savjetovanju o optimizaciji prehrane.
Doktorica analizira: Evo kako smog utječe na djecu i što poduzeti
Foto: izv. prof. dr. sc. Tamara Braut, pročelnica Katedre za otorinolaringologiju
Jedna od vodećih otorinolaringologinja, izv. prof. dr. sc. Tamara Braut, pročelnica Katedre za otorinolaringologiju Medicinskog fakulteta u Rijeci, za X-Lab - expert research hub JGL-a - analizira najnovija saznanja o tome kako točno hladan zrak utječe na bebe te kakav utjecaj onečišćenje zraka ima na njihov pravilan rast i razvoj te što možemo učiniti kako bismo ih zaštitili.
Endokrinologinja odgovara: Kako okoliš utječe na hormonski sustav i kakav utjecaj ima mikroplastika?
Foto: doc. dr. sc. Maja Baretić, specijalistica interne medicine sa subspecijalizacijom iz endokrinologije i dijabetologije
U posljednje vrijeme sve se više govori o utjecaju kemikalija iz okoliša na cjelokupno zdravlje. One spojeve koji utječu na hormonsku ravnotežu nazivamo endokrini disruptori. Riječ je i o kemikalijama koje ometaju pravilan rad endokrinog sustava, a kojima smo izloženi na razne načine: zrakom, hranom, vodom, proizvodima za njegu kože. Na pitanja što su to endokrini disruptori, utječe li onečišćenje okoliša na hormonski status živog bića, ima li kakvog utjecaja na čovjeka, za X-Lab - expert research hub JGL-a - odgovorila je doc. dr. sc. Maja Baretić, specijalistica interne medicine sa subspecijalizacijom iz endokrinologije i dijabetologije iz Kliničkog bolničkog centra Zagreb.
---------------------------------------------------------------------------------
Aqua Maris, prvi sprejevi za nos dokazano bez mikroplastike!
Prilog je napravljen u skladu s najvišim profesionalnim standardima u produkciji RTL native tima i JGL-a, u suradnji s agencijom za premium sadržaj i tehnologiju 01 Content&Technology – C3 Croatia.
