Virtualno okruženje se mijenja vrtoglavom brzinom, u toj mjeri da sve te promjene postaje sve teže za pratiti. Činjenica koja još više zabrinjava je to što odraslima postaje sve veći izazov pratiti što se sve događa u online svijetu u kojem 'žive' djeca.
Tempo razvoja digitalnih tehnologija je vrlo intenzivan, a djeca taj virtualni svijet počinju istraživati sve ranije. I iako je neosporno da digitalne platforme donose mnogo toga dobrog i korisnog u naše živote, ne dolaze bez određenih rizika.
Od tih rizika, možemo izdvojiti izazove s kojima se stručnjaci najčešće suočavaju, a to su prekomjerno korištenje interneta i društvenih mreža, porast ovisnosti o društvenim mrežama i videoigrama, sve veću raširenost online kockanja, a kao sve veći izazov navodi se i dramatičan porast problematične interakcije u online okruženju.
Koje rizike adresira preventivni program 'Alati za moderno doba'?
U okviru svojeg društveno-odgovornog poslovanja, Hrvatski Telekom je u suradnji s Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu pokrenuo strukturirani i znanstveno utemeljeni preventivni projekt 'Alati za moderno doba', o kojem smo razgovarali s prof. dr. sc. Nevenom Ricijašem, voditeljem projekta.
Prof. dr. sc. Neven Ricijaš je redoviti profesor na Odsjeku za poremećaje u ponašanju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, specijaliziran je za rizična ponašanja djece i mladih, maloljetničku delinkvenciju te bihevioralne ovisnosti.
Za početak, prof. Ricijaša smo zamolili da nam objasni koji su glavni izazovi i problemi na koje preventivni program 'Alati za moderno doba' nudi rješenja i na koji način.
"Preventivni program 'Alati za moderno doba' ima za cilj prevenirati različita rizična ponašanja adolescenata u online/virtualnom okruženju. Prije svega smo usmjereni prema primjerenom i osobnom odgovornom korištenju društvenih mreža i videoigara, ali se kroz Program dotičemo i tema vezanih uz digitalnu pismenost, online interakcije, kockanje i slično", ističe naš sugovornik.
"Svatko bi trebao dobiti nešto za sebe"
"Treba naglasiti da je ovo, kako se u struci naziva, univerzalni preventivni program. To znači da je namijenjen svoj djeci, neovisno o njihovim osobnim obilježjima i/ili dosadašnjim navikama korištenja interneta. Ne radi se nikakva posebna selekcija djece, nego se program provodi u razredima sa svim učenicima, iako znamo da neki koriste društvene mreže i videoigre s više, a neki s manje rizičnih obrazaca. Međutim, osnovna ideja je da bi svatko trebao nešto dobiti za sebe, budući da se mi usmjeravamo na razvoj i osnaživanje različitih socio-emocionalnih vještina kod djece", ističe prof. Ricijaš.
"Dakle, fokus je na unutarnjim kapacitetima djece. Uz točna znanja vezana uz digitalno okruženje, alati zapravo predstavljaju unutarnje snage djece. Svaka radionica usmjerava se na jedan alat, odnosno na jednu socio-emocionalnu vještinu. To su primjerice, razumijevanje vlastitih snaga i slabosti, slika o sebi, uspostavljanje i održavanje vršnjačkih odnosa, vještine rješavanja problema, vještine kritičkog mišljenja, briga o vlastitom mentalnom i fizičkom zdravlju, razumijevanje motivacije za korištenjem interneta", kaže.
Kako to izgleda u praksi?
"Radionice su interaktivne, svaki učenik dobije svoju radnu bilježnicu te kroz svaku radionicu osnažuje sebe, kako bi na kraju imao "kutiju punu alata", odnosno kako bi djeca bila osnažena za odgovorno online ponašanje. Dakle, vidite da Program nije usmjeren prema zastrašivanju, zabranama, negativnostima i/ili slabostima, već poticanju unutarnjih pozitivnih kapaciteta djece da budu (osobno) odgovorni korisnici interneta".
"Uz to, tijekom provedbe 'Alata za moderno doba', voditelji imaju jedno tematsko interaktivno predavanje s roditeljima djece i s cijelim nastavničkim vijećem, budući da je važno educirati i senzibilizirati odrasle osobe o ključnim temama suvremenog online svijeta", objašnjava prof. Ricijaš.
Zanimalo nas je i kako se mjere učinci i rezultati preventivnog programa 'Alati za moderno doba'. "Imamo relativno složen proces praćenja i evaluacije, budući da nam je bitno odgovoriti na tri ključna pitanja: 1. Kako se Program provodi u hrvatskim školama?, 2. Kako djeca i voditelji subjektivno vide korisnost i prikladnost pojedinih planiranih aktivnosti tijekom radionica? i 3. Koja je učinkovitost Programa u cjelini? U tom smislu, učinkovitost mjerimo na način da učenici ispunjavaju jedan složeni anketni upitnik prije početka Programa te na kraju", kaže nam prof. Ricijaš.
"Taj upitnik je šifriran, a time i anoniman za učenike, te njime mjerimo različita obilježja kao što su znanje o korištenju digitalnih tehnologija, znanje o socio-emocionalnim vještinama, učestalost korištenja društvenih mreža i videoigara, motivaciju, štetne posljedice korištenja interneta, emocionalna obilježja i slično", objašnjava.
A rezultati? Brojke su zaista alarmantne. "Program se je prošle školske godine proveo s 2.055 učenika sedmih i osmih razreda osnovnih škola. Ukupno je Program proveden u 63 škole, točnije u 111 razrednih odjeljenja. Očekivano, uočili smo neka ponašanja koja predstavljaju rizik, kao što je primjerice vrlo intenzivno korištenje društvenih mreža i videoigara, posebno vikendima", pojasnio je naš sugovornik.
Najveći učinci prema najrizičnijoj skupini
"No, simptome ovisnosti o društvenim mrežama pokazuje 1,6 posto učenika, a ovisnosti o videoigrama 3,10 posto učenika. Usporedimo li to s činjenicom da ih preko 40 posto tijekom radnog tjedna te oko 60 posto preko vikenda više od 3 sata dnevno koristi društvene mreže, jasno uočavamo da učestalost i duljina korištenja nisu jedini kriteriji za razvoj simptoma ovisnosti, no predstavljaju rizik", upozorava prof. Ricijaš.
"Uz učestalost, bitni su i drugi modaliteti korištenja interneta, ali i štetne posljedice koje nastaju u kontekstu preokupacije, gubitka kontrole, zanemarivanja ostalih željenih i očekivanih obveza i slično. Oko sedam posto učenika pokazuje ozbiljne simptome tjeskobe i depresivnosti, a vrlo je zanimljiv podatak da nismo u niti jednom mjerenom obilježju dobili razliku između učenika s obzirom na veličinu mjesta u kojem žive. Time se potvrđuje jedinstvenost interneta kao univerzalnog medija koji je potencijalno rizičan", istaknuo je.
"Kao što vidite, imamo različita obilježja učenika te je očekivano da će učinci Alata kao preventivne intervencije biti različiti. Ono s čime smo posebno zadovoljni je činjenica da je Program pokazao najveće učinke prema rizičnoj skupini učenika. Točnije, prema onima koji su imali nisko znanje o online rizicima, nižu razinu znanja o socio-emocionalnim vještinama, koji su više i češće koristili društvene mreže i videoigre, te one koji su imali izraženije simptome emocionalne nestabilnosti. Ukoliko smo osnažili takve učenike, vjerujem da smo učinili pozitivne pomake za buduća rizična ponašanja", naglasio je prof. Ricijaš.
Kako je zapravo krenula suradnja s Hrvatskim Telekomom?
"Surađivao sam s Hrvatskim Telekomom u jednoj kampanji koja je također bila vezana uz mentalno zdravlje, a moje područje je bilo vezano uz korištenje interneta i komunikaciju preko interneta. Budući da smo mi već pilotirali u Zagrebu i Velikoj Gorici preventivni program 'Alati za moderno doba', te smo imali rezultate evaluacije, bili smo spremni za projekt nacionalne diseminacije i implementacije", objašnjava.
"Istovremeno, Hrvatski Telekom kao društveno odgovorna kompanija koja ulaže u promicanje zdravlja i kvalitete života prema različitim ranjivim skupinama, prepoznala je u 'Alatima za moderno doba' vrijednost prema osiguravanju odgovornog ponašanja djece u virtualnom okruženju te prevenciji rizičnih ponašanja koja se vežu uz internet i digitalne tehnologije. Zajednički cilj nam je isti, stoga se je logično javila i želja za uspostavljanjem suradnje, koja je zaista izvrsna", dodaje prof. Ricijaš.
Kako je došlo do pokretanja programa 'Alati za moderno doba'? Zamolili smo prof. Ricijaša da nam objasni kako je otprilike izgledao proces razrade programa kako bi se postigao cilj.
"Mi kao tim imamo višegodišnje iskustvo u razvoju strukturiranih psihoedukativnih preventivnih i tretmanskih intervencija s naglaskom na ponašajne ovisnosti. Jedan naš program usmjeren prema prevenciji kockanja i klađenja maloljetnika već je implementiran u mnogim srednjim školama. Istovremeno, kolege iz osnovnih škola su nam neprestano govorili kako je njima baš potreban ovakav strukturiran preventivni program za područje rizičnih ponašanja prilikom korištenja digitalnih tehnologija u najširem smislu", objašnjava.
Osnaživanje socio-emocionalnih vještina kod djece
"Tako da smo zapravo krenuli u osmišljavanje i pilotiranje preventivnog programa 'Alati za moderno doba' u osnovnim školama u Zagrebu i Velikoj Gorici. Taj proces je trajao četiri godine. Tri školske godine smo program pilotirali, znanstveno evaluirali i potom modificirali, dok nismo došli do konačne verzije koja se danas primjenjuje. Od početka smo znali da želimo osnaživati socio-emocionalne vještine kod djece, budući da se radi od jednom od bitnih standarda za učinkovit preventivni rad", dodaje.
Da smo bili na pravom putu, odnosno da zaista postoji potreba za ovakvim aktivnostima u osnovnim školama pokazuju i interesi stručnjaka. Prošle školske godine smo predvidjeli provedbu šest edukacija u različitim dijelovima Hrvatske, a budući da između 30 i 40 polaznika možemo imati na jednoj edukaciji, računali smo da imamo potencijal educirati oko 200 budućih voditelja. Samo temeljem preliminarne provjere interesa, imali smo oko 850 prijava.
Našeg sugovornika, voditelja projekta, upitali smo i što smatra najvećim uspjehom preventivnog programa 'Alati za moderno doba'.
"Mi smo kao tim jako strogi prema sebi i imamo nekako postavljene vrlo visoke standarde. Mislim da su najveći uspjesi to što smo uspjeli odgovoriti na potrebe prakse i ponuditi i osnovnim školama i djeci psihoedukativni program koji ima za cilj prevenirati različita rizična ponašanja u virtualnom okruženju te koji prema svim rezultatima evaluacije postiže obećavajuće rezultate", smatra prof. Ricijaš.
"Izuzetno smo zadovoljni sa suradnjom koju imamo sa svim osnovnim školama, vrlo motiviranim i savjesnim voditeljima i činjenici da su svi spremni surađivati u znanstvenom praćenju učinkovitosti. Rezultati praćenja prošle godine pokazuju da su radionice za učenike zaista bile primjereno i adekvatno provedene", ocjenjuje.
"Mislim da je uspjeh i činjenica da smo u tako kratkom vremenu uspjeli ostvariti tako velik nacionalni obuhvat. Do danas smo proveli ukupno sedam edukacija, a do kraja godine ćemo provesti još tri. S ove tri edukacije, što znači oko 300 do 400 educiranih voditelja, očekujemo da bi se ove školske godine 'Alati za moderno doba' mogli provoditi u oko 150 osnovnih škola u 20 hrvatski županija. Ostvariti tako nešto u dvije školske godine vjerujem da možemo smatrati uspjehom", kaže prof. Ricijaš.
"Istovremeno, imamo ispred sebe i neke metodološke i kliničke izazove. Jedan od njih je činjenica da mi ulažemo u prevenciju rizičnog online ponašanja, a ne u apstinenciju od korištenja digitalnih tehnologija. Tipični preventivni programi psihoedukativnog karaktera u području ovisnosti usmjeravaju se prema apsolutnoj prevenciji tog rizičnog ponašanja i/ili maksimalnog odgađanja konzumacije do zrele odrasle dobi. Primjerice, ako se radi o prevenciji konzumacije alkohola, duhana i igara na sreću kod djece, tada imate jasan apstinencijski cilj. Isto je i kod ilegalnih sredstava ovisnosti. Ovdje je situacija nešto drukčija", upozorava naš sugovornik.
'Natjecanje' s vrlo brzom i atraktivnom industrijom
"Mi znamo da djeca koriste i da će koristiti društvene mreže te da će igrati videoigre, no želimo ulagati u njihovo odgovorno ponašanje u ovom području. Cilj dakle nije potpuna apstinencija, niti se radi o ilegalnom ponašanju. Cilj je razvoj osobne odgovornosti, reagiranje na rane znakove rizika i mehanizme samozaštite kroz razvoj socio-emocionalnih vještina", pojašnjava.
"Tu se javlja i metodološki izazov mjerenja učinka. Jedan od izazova je i potencijalno „natjecanje“ s vrlo brzom i atraktivnom industrijom digitalnih tehnologija. Nove aplikacije ili nova tehnološka rješenja često su usmjerena upravo prema povećanju atraktivnosti, ali i adiktivnosti online tehnologija. Stoga se nadamo da će unutarnji „alati“ koje razvijamo kod djece imati učinke neovisno o nekim novim tehnološkim trendovima", kaže.
"No, najveći uspjeh je u međusobnoj suradnji svih nas u timu s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta i Hrvatskog Telekoma i posvećenosti da u suradnji sa školama razvijamo što bolji Program i što kvalitetniju intervenciju. Iz prošlogodišnje implementacije u tako velikom broju škola puno smo naučili. Zadržali smo ono što je dobro, modificirali neke aspekte provedbe za koje mislimo da bi se mogli bolje raditi te razvijamo Program kako bismo osnažili mentalno zdravlje i dobrobit djece", zaključuje prof. Ricijaš.
Sadržaj je nastao u suradnji s partnerom Hrvatski Telekom u skladu s najvišim uredničkim standardima Net.hr-a.
