„Svi Picassovi portreti mene su laži. Svi su to Picassi. Nijedan nije Dora Maar“, izjava je koja se pripisuje Dori Maar, ženi koja je dugo vremena u javnosti, potpuno nepravedno, u prvom redu bila poznata kao muza i dugogodišnja ljubavnica Pabla Picassa, jednog od najvažnijih, najutjecajnijih i svakako najplodonosnijih umjetnika 20. stoljeća.
Dora Maar je, naime, bila inspiracija i lice brojnih Picassovih remek-djela od kojih je sasvim sigurno najpoznatije „Žena koja plače“. Međutim njezin status koji je rangira prvenstveno kao muzu i ljubavnicu u najmanju je ruku nepravedan stoga što je Dora Maar i prije fatalnog susreta s Picassom bila afirmirana umjetnica i inovativna fotografkinja koja se od prosjeka izdvajala eksperimentalnim pristupom u svojem radu.
Umjetnica ispred svojeg vremena
Uz to što se bavila umjetničkom, ali i komercijalnom i modnom fotografijom, radila je i konceptualne fotomontaže, pisala poeziju, bila je zainteresirana za društvena i politička previranja tog vremena, surađivala je s umjetnicima kao što su Brassaï i Pierre Kefer, a njezin društveni krug činili su intelektualci i umjetnici među kojima su bili i Man Ray, Jacques Prévert, André Breton, Tristan Tzara te Paul Éluard, preko kojeg je najvjerojatnije i došlo do sudbonosnog susreta s Picassom.
Iako je rođena u Parizu pod pravim imenom Henriette Theodora Markovitch, Dora Maar je kći hrvatskog arhitekta Josipa Markovića koji se oženio Francuskinjom Louisom Isevoisin. Djetinjstvo je zbog očevog posla provela u Argentini, a oko 1920. vratila se u Pariz, gdje je upisala studij slikarstva na Académie Julian i u atelijeru Andréa Lhotea.
Ljubav prema fotografiji otkrila je prilično rano i ta je strast ubrzo prevagnula na École de Photographie de la Ville de Paris. Dora Maar bila je iznimno svestrana fotografkinja. Poznata je po fotoportretima svojih prijatelja, kultnih ličnosti poput Andréa Bretona, Jeana Cocteaua i drugih, a bavila se i modnom fotografijom u kojoj je vješto bilježila luksuz visoke mode i glamurozni život pariške elite.
S druge strane, njezin aktivistički duh odveo ju je i na ulice siromašnih dijelova Barcelone gdje je svojom kamerom zabilježila potresne prizore ljudi koji žive u siromaštvu i neimaštini. Jasno, tu je i važan umjetnički dio njezinoga fotografskog stvaralaštva u kojem se, pod utjecajem nadrealizma, virtuozno poigravala raznim provokativnim motivima i nesvakidašnjim tehnikama.
No, turbulentna veza s Pablom Picassom bacila je tamnu sjenu na njezin daljnji umjetnički razvoj i karijeru. Pod snažnim utjecajem umjetničkog genija, Dora se gotovo u potpunosti odrekla fotografije i ponovno više počela baviti slikarstvom. Naime, prema nekim izvorima, Pablo Picasso smatrao je fotografiju više tehničkim nego umjetničkim medijem i na neki način inferiornim vidom bavljenja umjetnošću.
Ipak, to odricanje od fotografije koju je toliko voljela došao je postupno, a to znamo jer su neke od najpoznatijih fotografija Dore Maar upravo fotografije Pabla Picassa dok je slikao Guernicu, njegovo najpoznatije djelo. Slika Guernica na kojoj je Picasso ovjekovječio bombardiranje baskijskog grada Guernice u Španjolskom građanskom ratu postala je svjetski poznati simbol razaranja i patnje te najvažnijim dijelom antiratne umjetnosti.
Od prekida se nikada nije oporavila
Dora Maar i Pablo Picasso proveli su zajedno devet godina. Za ovog genijalnog umjetnika taj životni period bio iznimno plodan u kreativnom smislu jer prije nego što ju je upoznao, Picasso je prolazio teško razdoblje u kojem mjesecima nije stvarao. Dora Maar bila je ta koja ga je potaknula na razmišljanje o društveno političkoj zbilji i upoznala ga s nekim tehnikama korištenja kombinacije slike i grafike u umjetničkom izražavanju. I probudila inspiraciju za novi val umjetničkog stvaralaštva.
No njihov odnos, prema svjedočanstvima suvremenika, koliko god da je bio intenzivan, bio je sve samo ne idiličan. Od prekida s Pablom Picassom, Dora Maar se nikada nije u potpunosti oporavila. O tome svjedoči i njezina poznata izjava: „Nakon Picassa, ostaje samo Bog“. Povukla se i živjela u anonimnosti, a njezin umjetnički duh kao da je rastvoren pod utjecajem svega što je prošla s Picassom. Zanimljivo je i to da, iako mu je mnogo toga zamjerala, Dora Maar nikada nije prodala ni jedan predmet koji joj je ostao nakon prekida s Picassom, a po procjenama riječ je o desetak ulja na platnu te mnogo grafika, crteža i skulptura.
Njezini radovi izloženi u njegovom muzeju
Tek nakon njezine smrti 1997. godine, ponovno se pojavljuje interes za radove ove talentirane umjetnice. Tako je, paradoksalno, većina njezinih djela izložena u Picassovom muzeju u Parizu, čovjeka koji je razorno djelovao na njezinu karijeru i životni put. Dio njezinih radova može se vidjeti u Centre Georges Pompidou u Parizu.
Ako ste mlađi od 26 godina, radove Dore Maar u Picassovu muzeju i Centre Georges Pompidou možete pogledati besplatno. Naime, od travnja 2009. godine u mnogim muzejima diljem EU-a mladima i studentima omogućen je besplatan ulaz ili uz velike popuste. Ta je inicijativa pokrenuta sa željom da mladi što više upoznaju umjetnost kako bi na taj način intenzivnije doživjeli umjetničku i kulturnu baštinu te kako bi stekli bolji uvid u različite povijesne i društvene kontekste, što će im u konačnici omogućiti bolje razumijevanje svijeta oko nas.
Uzmite budućnost u svoje ruke
Mnoge takve i slične inicijative u Europskoj uniji rezultat su i napora Europskog parlamenta za daljni razvoj demokracije koji se može postići samo unapređivanjem obrazovanja, podizanjem kvalitete života, aktivnom borbom protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Svijest o važnosti Europskog parlamenta posljednjih godina sve više raste, pokazala je to i proljetna anketa Eurobarometar provedena u veljači ove godine.
Novi izbori za Europski parlament su pred nama i u Hrvatskoj će se održati 9. lipnja, pa treba podsjetiti da je za svakoga od nas kao građanina EU-a važno da se uključimo i glasamo za svojeg kandidata. U demokraciji, glasanjem na izborima posredno sudjelujemo na kreiranju politika i oblikovanju budućnosti Europske unije, stoga izađite na izbore i ne dopustite da drugi odlučuju umjesto vas. Svaki je glas važan, zato izađite na izbore i birajte kandidata koji zastupa vaše interese i vrijednosti. Zastupnici koje izaberemo da nas predstavljaju u Europskom parlamentu aktivno će sudjelovati i u pripremi novih zakona, predlagati nove inicijative, utjecati na rad Europske komisije te tako oblikovati našu svakodnevicu.
Vidimo se na izborima!
