Miš s kotačićem te je godine bio posve nov proizvod. Da biste njime malo skrolali po Netscape Navigatoru, tada najpopularnijem internetskom pregledniku, trebali ste dugo slušati piskutave zvukove koje je vaš dial-up modem ispuštao dok se mučio spojiti na Internet. Takva je tehnologija bila te 1996. kad su dva 21-godišnja klinca, Dario Sušanj i Dragan Petric, izdali knjigu nazvanu Velika knjiga o World Wide Webu. Više od 1000 stranica detaljnih objašnjenja Interneta i weba brzo se rasprodalo, da bi godinu kasnije postala prvi proizvod koji se u Hrvatskoj prodao preko neta. Bio je to nagovještaj jednog novog, uzbudljivog vremena. 25 godina brzo je prošlo, a Dragan Petric, koautor knjige, sjeća se kako je web tada izgledao.
Internet je nužan za civilizirani svijet
“Kad smo pisali Veliku knjigu o WWW-u, prije četvrt stoljeća, Internet je još bio relativna egzotika, rezervirana isključivo za tehnološki natprosječno pismene. Imali smo, doduše, već tada očekivanje i vjeru u to da će korištenje Interneta postati svačija svakodnevica i da ta natprosječna sklonost digitalnom više neće biti nužna. Štoviše, bilo nam je jasno da će ustvari biti obrnuto i da će za „normalan“ civilizirani život, zapravo, nužan biti upravo Internet.”
)
Četvrt stoljeća je prošlo začas. Nakon nebrojeno mnogo tekstova i posjećivanja stotina najvećih svjetskih sajmova tehnologije, praćenja noviteta, najavljivanja, recenziranja mnogih novih proizvoda i tehnologija od kojih su mnoge već zamrle, a stigle nove, još bolje i luđe, Dragan se prisjeća koliko se digitalna sadašnjost promijenila u odnosu na ono što je zamišljao kao mladić.
Uz 5G tehnologiju na Internet možemo spojiti bilo što
“Ono što se promijenilo i što mi tada nismo mogli pretpostavljati niti predvidjeti, jest da je Internet postao dostupan svugdje, svima, u svako doba, zahvaljujući rapidnom razvoju tehnologija radijskog prijenosa podataka, odnosno mobilnih mreža. Generacijski skokovi su bili enormni i ono što nam sada donosi 5G jest mogućnost spajanja na Internet bilo ne samo bilo kojeg elektroničkog uređaja, već bilo koje stvari koja nas okružuje. To će omogućiti da uz razvijenu umjetnu inteligenciju živimo sigurnije, ljepše, dinamičnije, ugodnije, svrsishodnije. Primjerice, medicina će nam biti puno dostupnija, brže će se razvijati lijekovi i cjepiva (to smo već imali prilike i doživjeti), vozit ćemo se u autonomnim vozilima, uživati u prijenosima sportskih i drugih događaja iz perspektive koju sami odaberemo, gaming će otići u neslućene pravce, i tako dalje… Sve to nam je omogućio Internet.”
)
Razvoj Metaversa: hoće li se uskoro sve promijeniti?
Jednu od mogućih prekretnica u razvoju tehnologije dogodio se 28.listopada 2021. Mark Zuckerberg najavio je nešto što se na prvu tiče samo njegovog Facebooka. Promijenio mu je ime u Meta. Riječ koja se nakon toga počela masovno tumačiti, a tragove značenja iznio je i on sam. Metaverse će biti nešto mnogo više od današnjih društvenih mreža, od načina na koji danas putem njih komuniciramo. Metaverse će biti nešto dublje, angažiranije, povezano s mnogo tehnologija koje se posljednjih godina tek razvijaju. Umjesto chata i video poziva, moći ćemo uroniti u virtualno- stvarni svijet protkan proširenom i virtualnom stvarnošću. Za razliku od trenutnog VR-a, koji se uglavnom koristi za igranje i nešto poskrivečke zabave u kasnim noćnim satima, novi virtualni svijet mogao bi se koristiti praktički za sve- virtualna druženja, igru, posao, koncerte… Mnogi zamišljaju da će tim svijetom kročiti u obliku svog 3d avatara... sve su to još zasad samo nejasne vizije koje se mogu, ali i ne moraju ostvariti. Dragan Petric mišljenja je kako se sve i ne mora odigrati baš onako kako su si velike glavešine zacrtali u svojim planovima.
O „metaverse“ lupetanjima nemam pozitivno mišljenje – mislim da se radi o očajničkom pokušaju globalnih tech igrača, ponajviše Facebooka, da zadrži pažnju postojeće korisničke baze i pokuša doći do mlađe publike, za koju je debelo zastario i koju uopće ne zanima. Kao i do sada, Internet će se razvijati u neslućenim smjerovima, tamo kuda će ga odvoditi korisnici, a ne tamo gdje marketinško/PR-ovska mašinerija tech giganata priželjkuje da ide.
)
Sve će postati decentralizirano, a od iznimne važnosti će biti dobar i stabilan prijenos podataka
Zbog toga je razvoj tehnologije tako zanimljiv. Ide svojim smjerom, često nepredvidivim, ali uvijek uzbudljivim. Jedna od mogućih budućnosti za internet je i Web 3.0. Danas velike kompanije poput Facebooka, Googlea (Oh, oprostite- poput Mete i Alphabeta!) diktiraju mnogo toga, ali decentralizirani web na platformi blockchain tehnologije donio bi nešto posve drukčije. Kao što nitko zapravo ne kontrolira bitcoin, već njegovo korištenje i distribucija ovisi o milijunima računala raštrkanim diljem svijeta, tako bi se uskoro i razmjena fotografija, komunikacija s prijateljima ili online kupovina mogle odvijati putem puno maleckih pružatelja usluga na blockchainu. Računalni resursi koji bi se koristili bili bi raspoređeni po mobilnim telefonima, računalima, čak i vozilima. Micanjem posrednika izbjeglo bi se plaćanje naknada i poštivanje strogih i koji put nefer pravila koja veliki igrači propisuju. Kakvi god bili mogući scenariji, jedna je stvar jasna i posve sigurna. Trebat će nam dobar i stabilan prijenos podataka. Prijenos puno, puno podataka.
“Promet kojeg generiramo je samim time iz dana u dan sve veće i raste više eksponencijalno nego linearno, a to znači da ćemo već za dvije-tri godine prenositi višestruko – možda čak i deseterostruko ili više – podataka „per capita“. Jednostavno, na Internet će biti spojeno sve oko nas i sve će konstantno generirati promet. Internet više nije samo infrastruktura koju smo razvili napretkom civilizacije, poput vodovoda ili strujne mreže – Internet je danas ekvivalent zraku i sunčevoj svjetlosti. Bio je ekvivalent vodovodu, sada je ekvivalent vodi.”
Infrastruktura ne smije kaskati, to je temelj razvoja
Zbog sve većih potreba za podatkovnim prometom, infrastruktura ne smije nimalo kaskati. Dobra je vijest što se u Hrvatskoj razmišlja ne samo o sadašnjim, već i budućim potrebama. Telemach primjerice prvi u Hrvatskoj gradi 10 Giga optičku mrežu, koja će po brzini i kvaliteti biti usporediva s onom u Južnoj Koreji, svjetskom rekorderu po brzini interneta. Ono što će mnogima u Hrvatskoj biti bliska budućnost, nekima je dostupno već danas. Stanovnici u raznim dijelovima Zagreba već danas se mogu uvjeriti u prednosti ove mreže, a u sljedećih pet godina ovom brzom mrežom bit će pokrivena trećina kućanstava Hrvatske. Današnjeg prosječno brzog interneta korisnici će se sjećati u magli kao što se onog piskutavog spajanja dial-up modema Petric i Sušanj danas nostalgično sjećaju. Autori prve hrvatske knjige o World Wide Webu sjetili su se načina na koji će se zahvaliti onima koji su ih podržali u vrijeme bez gigabitnih brzina. U vrijeme kad su tada krikom tehnologije, miševima s kotačićima upravljali prozorom kroz svijet koji se zvao Netscape Navigator. U vrijeme kad su dva mlada i nadobudna geeka pisala knjigu o nečemu što je postalo mnogo veće i važnije nego što su uopće mogli zamisliti.
)
Velika knjigu o World Wide Webu je danas moguće nabaviti isključivo u ekskluzivnoj ponudi Njuškala, kada je neki nezahvalnik ponudi kao second-hand robu, ne sluteći da ćemo koautor i ja uskoro plasirati na kripto-trište NFT-ove za tu knjigu i time nemilosrdno obogatiti sve njezine vlasnike, u znak zahvale što su oni kupnjom knjige obogatili nas, prije točno četvrt stoljeća…
