Glumica Vitomira Lončar (63) iz Zagreba se preselila u Kinu, gdje živi već šest godina. Kad su je poslali u prijevremenu mirovnu, ona i suprug Ivica Šimić (69) bez razmišljanja su se spakirali i okrenuli novi list u životu. Vitomira je za portal Mirovina.hr otkrila kako se nosila s tim promjenama.
"Nisam strepila od odlaska u mirovinu, jer mi nije palo na pamet da će me s 56 godina i u punoj snazi poslati u mirovinu i to u roku od pola sata! Većinu života bila sam samostalna umjetnica i doživjela sam šok kad su mi rekli da imam uvjete za prijevremenu mirovinu u koju MORAM ići. Nakon gotovo 34 godine radnoga staža otišla sam u mirovinu sa 1700 kuna i dobila sam dodatak na drugi stup u iznosu od 400 kuna. I to je to", kazala je.
Vitomiri se u Kini najviše sviđa jednostavnost života jer nema uplatnica za režije.
"Imate kartice. Kupite struje za 100 kuna koje su vam na kartici, ubacite karticu u mjerač ispred svog stana i – imate struju. Kada potrošite iznos koji ste uplatili, Kinez vas ne ostavi da kao muha bez glave jurite napuniti karticu. Ponovno ubacite karticu i na njoj imate još deset posto iznosa koji ste uplatili, sasvim dovoljno da u miru, kad stignete, uplatite novi iznos. A uplaćuje se u susjednoj zgradi ili preko mobitela. Ne gubite vrijeme i živce na nepotrebne stvari… Ne koristi se novac, kartice, sve je na mobitelu i gotovo svi, i mladi i stari, koriste mobitele. I to za sve. Država se ne brine za starije ljude jer je kultura potpuno drugačija", ispričala je te istaknula da su stariji ljudi u Kini najvažniji dio obitelji te da u toj državi ne postoje starački domovi.
Uči kineski i radi na fakultetu
"Stariji ljudi su najvažniji dio obitelji i o njima se brinu djeca i unuci. Kineska obiteljska povezanost je nama nezamisliva, kao i briga i ljubav za njihove starije ukućane. Dječja poslušnost je temelj kineske kulture i opstojnosti, a upisana je u njihove gene. Žene odlaze u mirovinu već oko pedesete, da bi mogle čuvati unuke, a muškarci oko 55. Mirovine nisu velike, ali to je nebitno jer je međugeneracijska povezanost iznimno snažna. Dokle možeš, brineš se o mlađim članovima obitelji, a kada više ne možeš, oni to vraćaju i brinu se o tebi."
Vitomira je otkrila i da se hrvatski zdravstveni sustav uveliko razlikuje od kineskog.
"Želiš se naručiti na pregled, otvoriš aplikaciju i naručiš se za – sutra. Za sve, doslovno. I još možeš izabrati doktora. U bolnicama, uz bolesnika, uvijek boravi barem jedan član obitelji i brine se o bolesniku. To ne rade medicinske sestre ili drugo osoblje", rekla je.
Vitomira radi na fakultetu te uči kineski jezik, a tvrdi da ne može reći da joj nedostaje Hrvatska. Ona svakodnevno s kćeri Bugom Marijom Šimić i obitelji komunicira preko videopoziva.
"S hrvatskom mirovinom ne mogu platiti ni osnovne režije u Hrvatskoj. Nakon gotovo osam godina mirovina mi je narasla na 2500 kuna. Riječ 'priuštiti si', malo je pretenciozna. Smatram da sam svoj radni vijek pošteno odradila. Dala sam sve od sebe, nemam nikakve dvojbe. A mirovina je pokazatelj što država misli o tom radu i kako ga vrednuje. Još jedan od razloga da ostanem u Kini što je duže moguće", istaknula je.
