Kad razmišljamo o blagdanima, luksuzno ukrašeni domovi, bogati blagdanski stol i darovi često predstavljaju glavnu sliku koja nam se stvori pred očima. No, postoji nešto čarobno u pričama koje nas vraćaju u vremena kada su blagdani bili jednostavniji, a ljubav i zajedništvo činili srž svakog okupljanja. Takvu priču podijelila je i legendarna glazbenica Tereza Kesovija (86), prisjećajući se kako su se Božići slavili prije osam desetljeća u njezinu obiteljskom domu. Stol nije bio raskošan – orahnjača s tek malo oraha bila je kraljica blagdanskog stola. Nije bilo mjesta luksuzu, no nije ni bio potreban – miris domaćih kolača, svjetlucava svijeća i obiteljska molitva bili su dovoljni da ispune srca. U tome je ležala prava čarolija blagdana – ne u materijalnom, već u osjećaju zajedništva i zahvalnosti.
''Božić je nama djeci bio najslavniji, najdraži i najljepši blagdan u cijeloj godini. I jedva smo čekali taj prosinac, da nam dođe 25. u mjesecu, da imamo Božić. Bilo je to vrlo skromno. Znate, to su bila teška vremena. Rođena sam 1938. godine, a svi dobro znate što se događalo tih godina, najstrašniji rat, pogođen je bio i moj Dubrovnik. I eto, mi smo ipak slavili taj naš Božić. Skromno. Jako skromno'', prisjeća se Tereza.
Terezin Božić za vrijeme mladosti
Iako je prošlo više od 80 godina od njezinog prvog Božića, zanimalo nas je i sjeća li se što se uvijek nalazilo na obiteljskom blagdanskom stolu. Iako su to bila teška vremena, u kojima nije bilo novca za raskošan i bogat stol, jedna od najvećih legendi na hrvatskoj glazbenoj sceni to vrijeme godišta pamti kao najljepše.
''Sjećam se tako da je moja druga majka svake godine pekla orahnjaču, uglavnom je bila napravljena od tijesta, a jedna tamna crtica označavala je prisustvo male količine oraha. I to je bila najbolja orahnjača na svijetu, barem mom pokojnom ocu, pokojnom bratu i meni. Imali smo na blagdanskom stolu i naše domaće uštipke. Uvijek je tu bilo i neko prase koje bi spremili i to je bilo to. Za nas četvero bilo je sasvim dovoljno'', priča nam Tereza.
''Božić se uvijek, ali uvijek slavio kod kuće. Dan nakon, Štefanje, bilo je rezervirano za čašćenje po kućama, dijelilo se tijesto s marmeladom, čokolade, bomboni... Bilo je lijepo i sada kada se prisjećam, svaki idući bio je još ljepši. Kada se Dubrovnik oslobodio, išli smo u Konavle pa smo tamo slavili Božić na njihov način. Sve je bilo i ljepše i humanije. Od tada pa sve do danas u mojoj obitelji Božić nikada nije prestao biti najveći blagdan. Čak i kada sam bila prognanik u Istri, četiri godine imala sam tužan Božić, bila sam u tuđoj kući, ali i tada je bila jelka tu i taj dan smo imali jedan trenutak sreće. Pamtim ga'', priča Tereza.
Za kraj nas je zanimalo i pamti li neki obiteljski recept koji danas primijenjuje u svojoj kući. Iako nam je priznala da nije vrsna kuharica kada je riječ o slatkim jelima, Terezi je na stolu i danas ostala ona orahnjača koju je jela u djetinjstvu.
''Sa slatkišima nisam previše u dobrim odnosima pa svake godine naručim orahnjaču od jedne divne gospođe. Svake godine radim bakalar, za to sam zadužena, a trpeza će ove godine biti puna ljudi'', rekla nam je Tereza za kraj.
POGLEDAJTE VIDEO: Tereza Kesovija se čula s Mrletom. Za Direkt otkrila što mu je poručila
